Hrvatska dala Jadran najvećem svjetskom zagađivaču EXXON-u,i nikom ništa!

Početkom listopada u Zagrebu i Dubrovniku intenzivno se pregovaralo o suradnji na energetskim projektima u Hrvatskoj. Tako su  Amos Hochstein, zamjenik pomoćnik glavnog tajnika za energetsku diplomaciju SAD i Ivan Vrdoljak, hrvatski ministar gospodarstva nastavili razgovore o suradnji na energetskim projektima, koje su započeli u travnju u Vašingtonu. Tada je ministar Vrdoljak odradio sastanak sa predstvanicima američkog naftnog giganta ExxonMobil, koji je pokazao je interes za ulaganje u Hrvatsku, sudjelovanje na natječaju za istraživanje i eksploataciju plina i nafte u Jadranu.

Zagrebačko-američki poslovni dogovori preseljeni su u Dubrovnik, kada se zadnjeg dana rada Croatia Foruma o energetici i sigurnosti  u  Dubrovniku u razgovor o iskorištavanju hrvatskih energetskih izvora pridružio  Yitzhak Tshuv, predvodnik američko-izraelske delegacije i jedan od najbogatijih američko-izraelskih poslovnih ljudi i vlasnika Delek Grupe. Yitzhak Tshuv se sastao sa  najistaknutijim ljudima iz područja energetike, vanjske i energetske politike iz nekolicine zemalja,  zamjenikom ministra za energetsku diplomaciju Sjedinjenih Američkih Država Amosom Hochsteinom, te  dr. Ivom Josipovićem,predsjednikom Republike Hrvatske i  ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom.

„U travnju smo u Washingtonu prezentirali strateške energetske interese i ciljeve, te  strategiju kojom bi Hrvatska postala energetsko regionalno čvorište. Velik je interes američkih investitora za energetski biznis u Hrvatskoj. Puno je američkih kompanija koje su zainteresirane za opskrbu, izgradnju i trgovinu plinom iz LNG-a. Nakon fisibility studije idemo u finalizaciju poslovnog modela, pregovore i potpise ugovora o gradnji", rekao je ministar Vrdoljak.

Američki izraelski investitori zainteresirani su za LNG terminal na Krku ,  istraživanje i eksploataciju plina u Jadranskom moru. Najjača Delek Grupa, u vlasništvu Yitzhaka Tshuve, jedan od najvećih izraelskih konglomerata s poslovnim operacijama na 4 kontinenata te pionir izraelske proizvodnje prirodnog plina.

Još u srpnju, prije kolovoškog godišnjeg odmora Hrvatska vlada je usvojila Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Odredbe ovoga Zakona odnose se na istraživanje i eksploataciju ugljikovodika koji se nalaze u zemlji ili u podzemlju unutarnjih morskih voda ili teritorijalnog mora Republike Hrvatske, odnosno u podzemlju epikontinentalnog pojasa Jadranskog mora do linije razgraničenja sa susjednim zemljama na kojima Republika Hrvatska, u skladu s međunarodnim pravom, ostvaruje jurisdikciju i suverena prava.

Zakon će omogućiti lakše iskorištavanje mineralnog bogatstva iz utrobe zemlje jer omogućava  davanje koncesija međunarodnim multinacionalnim kompanijama kroz jedinstveni postupak za izdavanje dozvola i sklapanje ugovora za eksploataciju nafte i plina, uključujući i rješavanje  imovinsko-pravnih odnosa, bilo na državnom, bilo na privatnom zemljištu.

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak vrlo je zadovoljan usvajanjem novog zakona. „Država će osnovati i Agenciju za ugljikovodike, te nacionalnu kompaniju za istraživanje i eksploataciju energetskih mineralnih sirovina. Kako novi zakon Hrvatskoj omogućava  što bolje iskorištavanje svoga prirodnog bogatstva, imat ćemo velike koristi, kako za proračun, u koji će se slijevati prihodi od koncesija, naknada i poreza, tako i za gospodarstvo u cjelini, jer će korištenje mineralnog bogatstva otvarati nova radna mjesta i ubrzati gospodarski razvoj“, zaključuje Vrdoljak.

Međutim, zakon je od samog njegovog prijedloga bio oštro kritiziran od strane ekoloških udruga, koje  smatraju da je taj zakon širom otvorio vrata multinacionalnim energetskim i naftaškim kompnaijama poput EXXONa za koje se zan da su najveći zagađivači mora i oceana (Meksički zaljev, na primjer)  No, iz hrvatske vlade su stizali suprotni odgovori, kojima se željelo pokazati da je rizik za ekologiju nepostojeći, jer suvremena tehnologija kojom svjetske kompanije raspolažu, omogućuje 'čisto' iskorištavanje energenata.

„Jadran okružuju i druge države i svi zakoni vezani za taj prostor ne smiju biti unilateralni, jer utječu i na druge.  Sve bi jadranske države, pa i njihove predstavnice i predstavnici u sjedištu EU, trebale usuglasiti svoje zakone vezane za korištenje Jadrana“,vrlo je oštro izjavio  Aldo Di Biagio, potpredsjednik  Komisije za zaštitu okoliša Gornjeg doma talijanskog parlamenta.   Iako EU nema mehanizama  za nametanje  zabrane  članicama,  talijanska vlada  može kroz procjene prekograničniog utjecaja na okoliš (ESPOO) može usporiti hrvatske namjere bušenja nafte iz Jadrana.

Pojedini  vladini stručnjaci uvjereni su  da u Hrvatskoj postoje velika ležišta plina i nafte,  a isto razmišljalju i svjetske energetske korporacije, koje su pokazale interes za iskorištavanjem hrvatskog mineralnog bogatstva, kako na Jadranu, tako i u kontinentalnom dijelu zemlje. Preliminarni  razgovori delegacije hrvatske vlade s predstavnicima američkog Exxona, najveće naftne tvrtke u svijetu potvrđuju tu informaciju.

Ostvare li se prognoze stručnjaka, među kojima je i agencija američke vlada za istraživanje geoloških potencijala u svijetu US Geological Survey, u hrvatskom djelu podmorja sjevernog Jadrana pronaći će se velike količine nafte i plina, a Istra bi za nekoliko godina mogla postati "hrvatski Texas", jer je jedno od područja istraživanja svakako će biti Basen Po 4060 u blizini zapadne Istre, za kojeg su istraživanja U. S. Geological Surveya provedena oko 2000. godine te se područje smatra pravim "zlatnim rudnikom".

Ukupni naftnogeološki potencijal stručnjaci procjenjuju sa 2 - 3,3 milijarde kubičnih metara ekvivalenta nafte, odnosno 386 do 524 milijuna metara kubnih rezervi, odnosno 2,87 milijardi barela.

Zanimljivo je da vlada Mađarske još početkom 1990-tih naručila jedno od prethodnih istraživanja energetskog potencijala sjevernojadranskog podmorja, i to od američke agencije. Desetljeće i pol kasnije mađarski Mol kupio je Inu, koja je tada imala dopuštenja za istraživanja u Jadranu.

Težnje Hrvatske da otvori vlastita morska ekslopatacijska polja nafte i plina zainteresirale su i SAD i Rusiju. Dok ova druga šutke promatra razvoj događaja, neke američke korporacije već negoduju.Tako je  ION Geophysical najavio Briselu tužbu protiv Hrvatske, smatrajući da je Hrvatska bez natječaja sklopila ugovor za obavljanje seizmičkih snimanja Jadrana ,odabirući  samovoljno partnera- norveški Spectrum. 

Spectrum je osporio ta američka  nagađanja, jer javno nude istraživačima povoljnije uvjete ako se uključe u posao u što ranijoj fazi. Država će, naime, prema podacima dobivenim putem Spectrumovih 2D snimanja na terenu od 12 tisuća četvornih kilometara duž Jadrana iduće godine provesti podjelu terena na blokove i otvoriti javno natjecanje za dobivanje dugogodišnjih koncesija za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Jadranu. Naftašima koji se već sada, prije nego što su počela snimanja u moru, odluče za kupovinu, Spectrum naplaćuje po kilometru  450 američkih dolara bez poreza , uz uvjet kupnje podataka za minimalno tisuću kilometara ,od ukupno 12 tisuća.

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

 

OSpera- osječki permakulturni aktivisti i aktivistice

 Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava kojeg odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava,harmonična integracija ljudi i krajolika, koja na održivi način osigurava hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijelne potrebe. To je također interdisciplinarna znanost o Zemlji. Objedinjuje mnoge klasične znanosti i usmjerava ih na brigu o Zemlji, brigu o ljudima, mudar nadzor širenja populacije i nadzor potrošnje materijalnih dobara.

Urbane i permakulturne vrtove treba razlikovati, jer su ovi drugi specifičniji po pristupu. U Hrvatskoj permakulturna “scena” upravo doživljava svojevrstan bum. No, potpuno cjelovitih permakulturnih projekata kod nas još zapravo nema, iako su na dobrom tragu, poput  Recikliranog imanja u selu Vukomeriću pokraj Zagreba ili Eko-sela Blatuša.

U najzabačenijem i još neuređenom dijelu osječkog studentskog Kamupsa formira se prvi osječki permakulturni vrt. Na toj je površini još prije dvadesetak godina  exYu vojna sila rulala i garažirala moćne tenkove i „pinzgauere“. Veliki kompleks zgrada i pomoćnih objekata sagradila je Austrougarska monarhija isključivo za vojne namjene. Tek od 2001.godine taj ogromni prostor došao je u civilne ruke. Ovi su podaci jako važni za formiranje permakulturnog vrta, jer pokazuju kako je tlo unutar prostora uništeno, te koliko će trebati vremena i rada da se ono može koristiti za uzgoj bilja.

Osječki permakulturni vrt  je inicijativa koju je pokrenula  prof. dr. sc. Marija Heffer  s osječkog Medicinskog fakulteta i jedna od prvih permakulturnjaka u Hrvatskoj, okupivši  u udrugu OSpera  dvadesetak  volontera i volonterki . Osječki permakulturni aktivisti i aktivistice pokušavaju na  tri tisuće kvadrata, od čega polovica pripada bivšim garažama, raditi demonstracijsko-eksperimentalni poligon, sa ciljem uzgajanja  autohtonog sjemena kao i stare autohtone sorte. Sjeme i rasade iz vrta darivati će se   građanima i građankama. Na taj način sačuvati će se neke sorte koje su već  na pragu izumiranja,  vratiti u korištenje te biti baza za osnivanje „banke sjemena“ .

Mario Miličić, predsjednik  OSpera-e objasnio je funkcioniranje prvih gredica izgrađenih na razbijenoj betonskoj podlozi i tlu koje nema nikakvu kvalitetu. „Podloga su razni drveni materijali od kojih su napravljenje uzdignute gredice. Drvo se zasipa zemljom u kojoj ono trune i ispušta vlagu, gnoji i stvara zračne pukotine te pomaže da se uhvati korijen biljke. Stvara se i podzemni živi svijet glista, kukaca i drugih životinjica. Gredice postaju više-manje samoodržive. Na gredice smo stavili debeli sloj malča koji ima sličnu funkciju kao zemlja, štiti ali i trune.“

Model „tri sestre“

Kroz sredinu vrta sadio se model „tri sestre“, odnosno  kukuruz, grah penjač i bundeve. „Grah penjač se sadi zato što svojim dubokim korijenom iz tla izvlači natrij i penje se po stabljici kukuruza, dok bundeva ima ulogu malča jer ne dopušta isparavanje i naglo sušenje tla. To je metoda kojom su se služili Indijanci u Sjevernoj Americi“, objasnile su volonterke permakulturnog vrta.

Ovoga ljeta na gredicama je izrasla rajčica, kvrgava, nepravilna, ali crvena i mirisava. Ima i raštike, nekoliko bundeva, po tragovima na zemlji vidi se da su se stanovnici i stanovnice Kampusa već posluživali prvim plodovima iz ovog neobičnog vrta na još neobičnijoj lokaciji. Obzirom da koncept permakulture i održivog razvoja ne podrazumijevaju sebično prisvajanje prirode, očito je da ovaj vrt u Kampusu doprinosi tome principu.

Visoke, spiralne gredice kao sastavnice permakultrnog vrta, zasađene su aromatičnim i ljekovitim biljem, poput pelina, matičnjaka, kadulje, timijana, vlasca... Betonski stupovi, spomenici nekadašnjih garaža, ovijeni su stabljikama visokog graha, te čine prizor još bajkovitijim.

Sa prvim jesenjim danima koji će, nadamo se donijeti više padalina, osvježit će se i gredice na kojima raste loboda. Za većinu je to korov koji se uništava raznim herbicidiam, ali za poznavaoce prirode, loboda je izvrsna biljka koja ima svojstva špinata, bogata željezom i vrlo zdrava.     

U rujnu OSpera počinje sa „izgradnjom“ zimskog vrta, odnosno zatvaranjem prostora između betonskih stupova nekadašnjih tenkovskih garaža. U zimskom vrtu nastavit će se sjetva i sadnja prikupljenog autohtonog i starog sjemena.  

U permakulturni vrt treba  ulagati mnogo vremena i fizičkog rada. Kako bi udruga OSpera zainteresirala što više ljudi, osmislili su „banku vremena“ : koliko radnih sati netko uloži u rad u permakulturnom vrtu, toliko će mu se vratiti kad zatreba neku volontersku pomoć. 

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

(Izvorno objavljeno u Agroglasu)

Rastu urbani vrtovi

 

Urbani vrtovi su više nego zdrava i vlastito uzgojena hrana na stolu. Oni predstavljaju ekološko i ekonomsko osvješćivanje, samoodrživost i suverenost pojedinca i društva u cjelini,te početničke korake ka permakulturi.

U Hrvatskoj su urbani vrtovi novija praksa, dok u zemljama Europe, Australije i obaju Amerika postoje desetljećima. Njihova je vrijednost višestrana jer potiču fizičku aktivnost i prehrambenu sigurnost , razvoj zajedništva, solidarnosti, uzajamne pomoći, te vraćaju njihove korisnike i korisnice u međusobnu direktnu komunikaciju i druženje. 

U urbanim vrtovima ljudi uzgajaju vlastitu zdraviju hranu,bez kemijskih sredstava za zaštitu bilja, proizvode kompost, razmjenjuju sadnice i sjemenje, a građani i građanke unutar nekih naselja imaju zajedničke vrtove i vlastitu banku sjemena povrća, voća, aromatičnog i začinskog bilja i cvijeća. 

Urbani vrtovi ili community gardens  su nužni odgovor na klimatske promjene. Osim toga, u vrijeme krize i recesije uzgoj hrane u svom vrtu je sve povoljnija alternativa kupovini u dućanima u kojima su cijene svakim danom sve veće.  Organiziranje vrtova pokazuje da pojedine lokalne vlasti pametnije upravljaju gradovima uspostavljajući te male ekosustave. Urbano vrtlarstvo je odličan način za ohrabrivanje međugeneracijskih odnosa. Živi svijet kukaca i ptica stvara novi ekosustav, obogaćujući siromašnu bioraznolikost gradskih zona u betonskom okruženju dehumaniziranih naselja.

Formiraju se i zajednice koje imaju i obrazovni karakter. Pored učenja o sadnji i održavanju vrtova, ljudi se podučavaju zdravijem životu, poduzetništvu te kako upravljati novcem i okolišem.

Unazad nekoliko godina gradske uprave Zagreba, Varaždina, Virovitice, Osijek, Vukovara, Ivanić grada i Belišća daju na korištenje svoja neiskorištena zemljišta ( građevinska ili mješovita namjena) građanima i građankamma za organiziranje urbanih vrtova. Osnovni uvjet je da proizvodi ne smiju imati komercijalnu namjenu.

Virovitičankama i virovitičanima parcele za vrtove ponuđene su bez naknade. Prednost u dodjeli po 400 m2 imaju korisnici i korisnice socijalne skrbi, nezaposleni dio građanstva i umirovljenici i umirovljenice, te svi oni koji žive u „betonskim“ stambenim naseljima, a nemaju vlastite zemlje u okolini grada.  Varaždinski urbani vrtovi šire se na 7.700 m2 zapuštenog gradskog zemljišta u sklopu gradskog sajmišta. Parcele koristi četrdesetak građanki i građana Varaždina. Grad Osijek ima najveći broj urbanih vrtova u Hrvatskoj.

 Englezi, Danci, Nizozemci, Francuzi, Nijemci godinama uživaju u svojim plodovima izraslim u malim povrtnjacima zasađenim na krovovima i terasama stambenih i poslovnih višekatnica i nebodera.

Stanovništvo napuštenih američkih velegradova, na zajednički uzgoj povrća natjerala je glad i neimaština. Na primjeru Detroita, nekadašnjeg carstva automobilske industrije, najbolje se očituje vrijednost urbanih vrtova. Ogromne površine nekadašnjih parkova, zarasle u drač, stanovništvo koje je ostalo živjeti u dijelovima Detroita prekopalo je u vrtove. Nakon nekoliko godina razvili su proizvodnju povrća i voća bez upotrebe kemijskih sredstava, te otvorili lokalne tržnice zdrave hrane.

Popularne „gradske bašte“ imale su veliku ulogu u psihosocijalnom oporavku stanovništva Sarajeva. Organizirani iz čiste nužde prehranjivanja, ubrzo su se razvili kao izvrsne lokacije za izgradnju mira i međusobne tolarancije među ratom razdvojenim stanovništvom.  

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

(Izvorno objavljeno u Agroglasu)

Europsko „DA“ za organsku proizvodnju hrane

Europska komisija upravo je završila javnu raspravu za ocjenjivanje europske politike o ekološkoj poljoprivredi, u kojoj je sudjelovalo  45.000 predstavnika i predstavnica tvrtki, poljoprivredne industrije i civilnih udruga, odgovarajući na opširan upitnik Europske komisije.

Zašto kupiti organski proizvedene poljoprivredne proizvode? Prvi razlog za kojeg  se odlučilo 83 % europskog građanstva u javnoj raspravi jest briga o okolišu i cjelovitosti tih proizvoda, odnosno ne uplitanje  GMO i ostalih BC  suspstanci u proizvode. Većina ispitanika i ispitanica (78%) naglasila je spremnost plaćanja viših cijena za organske proizvode . Čak  74% svih ispitanika zatražilo je  da Europska komisija postroži standarde za proizvodnju organskih proizvoda.

U javnoj raspravi predloženo je da se uvede dodatna kontrola za postojanje pesticida u gotovim proizvodima iz organske poljoprivrede, jer je u praksi učestala pojava naknadnog unošenja raznih sredstava za zaštitu (pesticida i slično).

 Većina ispitanika i ispitanica iz svih predstavljenih zemalja (68%)  slaže se da se uvode iste oznake i pravaila za označavanje za organske proizvode, kao i za konvencionalne proizvode koje ne sadržavaju  GMO. U skladu s tim čak 86% europljana zalaže sa da se u svim državama članicama EU ujednače ekološki propisi  poljoprivredi.

Na pitanja o uzgoju i prehrani životinja za prehranu gotovo svi sudionici javne rasprave složili su se da  stoku treba hraniti sa 100% hrane proizvedene na lokalnoj razini, odnosno na vlastitoj farmi. U slučaju nedostatka hrane, tržište ne bi trebalo biti šire od regionalnog.

Dobrobit životinja našla se na visokom mjestu u javnoj raspravi:  60% ispitanika snažno je inzistiralo na jačanju standarda dobrobiti životinja u cjelokupnom sustavu poljoprivredne proizvodnje, u svim državama članicama.

U organskoj poljoprivredi nema pesticida, zajednički je stav  73% građana i građanki EU, koji traže uvođenje najstrožih pravila u pogledu odobrenja tvari koji sadrže pesticide i aditive, te kontrole upotrebe istih.  Na opće iznenađenje, iste uvjete za kontrolu opasnih kemijskih tvari  zatraženi su i za   proizvode  za čišćenje i dezinfekciju koji se upotrebljavaju u poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji.

Označavanje organski proizvedene hrane i prehrambenih proizvoda zajedničkim EU logom, bez obzira na zemlju porijekla, zajednički je stav gotovo svih ispitanika i ispitanica.  Osim što je to čvrsta garancija da je prizvod prošao sve stupnjeve kontrole, to je istovremeno i odličan način informiranja javnosti o postojanju  organskih proizvoda. Također, u slučajevima izvoza i uvoza na druga tržišta, jedinstvena oznaka organske kvalitete proizvoda omogućava kontrolu izvornosti.  

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

(Izvorno objavljeno u Gospodarskom listu)

Kolovoški prosvjedi poljoprivrednih proizvođača

U Hrvatskoj su kolovoške vrućine bile popraćene prosvjedima poljoprivrednih proizvođača, trgovaca žitaricama i autoprijevoznika, čija je glavna preokupacija bila neisplaćeni poticaji, potpore ili subvencije za proizvedenu pšenicu. Traženje odgovora na pitanja kad će biti isplaćen i koliki je dug poljoprivrednicima pretvorio se u nepresušan izvor politikanstva. A temeljna pretpostavka subvencija, koja  jest da one pozitivno utječu na razvoj tehnologije, urod i prinose, snižavaju ulazne troškove, te u konačnici pojeftinjuju proizvode za građanstvo i industriju, već se godinama ne ostvaruje.

Prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je aktivno 232.990 poljoprivrednih gospodarstava koja koriste 1,3 milijuna hektara poljoprivrednih površina s prosjekom od 5,6 hektara po gospodarstvu. Od toga je 230.750 obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), dok je preostali dio od 2.240 kao poslovni subjekt. OPG-a obrađuju 1,1 milijun hektara poljoprivrednih površina, dok poslovni subjekti obrađuju 213 tisuća. 

Javnost u Hrvatskoj, koja živi na sve nižem standardu, mnogi već na egzistencijalnom minimumu,  više ne podržava prosvjede jer ne shvaća  zašto poljoprivredni proizvođači, trgovci žitaricama i autoprijevoznici traže tolike novce od države.  

Povijest kazuje  da je oduvijek  život seljaka bio težak, zahtjevao puno rada i ulaganja, a donosio manje rezultata od uloženog truda i novaca, dočim su seljaci težaci bili su iskorištavani od veleposjednika. Žetve, sjetve i berbe plodova i nekad i sad ovise o tome kakovi su vremenski uvjeti  bili u vrijeme rasta i dozrijevanja, je li bilo poplava, suše, elementarnih nepogoda. U današnjici ovise i o prilagodbi klimatskim promjenama.

Od kako su uvedeni državne subvencije (poticaji, potpore) za pojedine poljoprivredne  proizvode, pretpostavljalo se da će mnogim seljacima biti olakšan posao i život. Jer, temeljna pretpostavka subvencija jest da one pozitivno utječu na razvoj tehnologije, prinose, snižavaju ulazne troškove, te u konačnici pojeftinjuju proizvode za građanstvo i industriju.

Od 1998. do ovih kolovoških prosvjeda  ukupna državna potpora poljoprivrednim proizvođačima iznosila  više od 37 milijardi kuna. Na primjer , u 2003.godini iznosila je nešto više od dvije milijarde kuna, a deset godina kasnije taj iznos je  četiri i pol milijarde.  Prema podacima Državnog zavoda za statistiku ,u  90.-tim godina prošlog stoljeća  proizvodili smo godišnje milijun i pol tona pšenice, a danas samo 681 tisuću tona. Prinosi pšenice su 1998. godine bili su 4,2 tone po hektaru, a u 2011. godini 5,2 tone. Obzirom da cijene pšenice  kao i ostalih poljoprivrednih proizvoda  formiraju trgovci na američkoj, zatim Matif ( francuska burza pšenice), te BSA burza u Budimpešti, ona je za ovu godinu već dogovorena i iznosi od 1,26 kuna (Budimpešta) i oko 1,35 kuna (Matif). Dok je u 2008.godina cijena pšenica bila do 0,96 kuna po kg,  u kolovozu 2010.godine na svjetskim tržištima stajala 1,70 kuna, a trgovci  su teškom mukom u Hrvatskoj pristali platiti pšenicu 1,20 kuna po kilogramu. Dakako da mnogo toga utječe na formiranje cijena pšenice, a najviše je to količina uroda iz industrijskih poljoprivrednih giganata te mlinarsko prerađivački lobiji. Države poput Hrvatske slabo mogu utjecati na svjetske cjenike. Ali ono što se može jesu dogovori između vlade i poljoprivrednih proizvođača o količini pšenice, kukuruza, suncokreta i ostalih interesnih vrsta koja će se slijedeće godine zasijati, te visina otkupne cijene koja će se štititi od trgovaca, nakupaca i mlinarsko pekarskog lobija.  

 Subvencije nisu ispunile svoju svrhu

 Osim ogromnih iznosa koje su u ime subvencija u poljoprivredi dobili prehrambeni  gorostasi poput Agrokora, milijunske novce od države dobio je cijeli spektar autoprijevozničkih tvrtki koje  rade i usluge kombajniranja ( primjer u Kutini, Lukaču, Požegi) ali i niz knjigovodstvenih agencija i servisa. Za pretpostaviti je da vlasnici tih tvrtki imaju u vlasništvu neku poljoprivrednu površinu, pa godišnje „ dižu“ i  pola miljuna kuna novaca za subvencije. Takvi primjeri  pokazuju koliko su duboke nepravilnosti u politici subvencioniranja.   

Prije ljetne pauze pregovarački timovi članica EU dogovorili su paket reformi kojima se iz temelja mijenja dodjeljivanje poljoprivrednih subvencija velikim farmama. One će uskoro  izgubiti   30 i više posto  od  dosadašnjih iznosa. Prema tom paketu, dio novca koji se davao velikim industrijskim farmama raspodijeliti će se na mala  poljoprivredna gospodarstva , s prednošću onih koji koriste ekološki prihvatljive metode.

Sadašnje davanje subvencija u EU (i u Hrvatskoj), temelje se na količini  posjedovanih hektara, a djelomično i na iznosima proteklih subvencija. To omogućava  zemljoposjednicima davanje zemlje u zakup čak i privatnim  zračnim lukama, golf klubovima, skladištima, a istovremeno uzimanje subvencija na temelju površine travnjaka ili krčevina. Obzirom da za nadzor korištenja potpora nije bilo prevelikog interesa, stvari su izmakle kontroli, tako da EU razmatra uvođenje oznake "aktivni poljoprivrednik" , kao garanciju za proizvođački status, prava na subvencije i povratne obaveze. 

 „Croatia - Agriculture and Enlargemen „ (Hrvatska-poljoprivreda i proširenje)  analitički dokument Generalnog ureda za poljoprivredu i ruralni razvoj EU opisuje  kako  Hrvatska ima općenito neučinkovitu poljoprivredu, te kroz Odluku Europskog vijeća utvrđuje prioritete u poljoprivredi kojih se  Hrvatska mora pridržavati. Prioriteti su vezani uz pripreme i provedbe lokalnih strategija ruralnog razvoja, jačanje poljoprivrednih proizvodnih kapaciteta sa modernizacijom i uvođenjem novih i najbolje primjenjivih  tehnologija (BAT)na gospodarstvima, kroz koje se štiti okoliš , vodi briga o dobrobiti životinja i stvara sigurnost za hranu. Od toga, kojom snagom i pameću se Hrvatska usredotoči na  prioritete i kontekst svoje pretpristupne strategije, ovisi koliku će dobivati financijsku pomoć iz EU.

Hrvatska koristi komponente  programa IPA u iznosu od  jedne milijarde eura za provedu prioriteta,  u razdoblju od 2007 do 2013. godine. Ulaskom u EU ušli smo na listu korisnika novaca za poljoprivredu iz  sredstava EU, a prva izravna plaćanja biti će u 2014. godini.

Tumačenje modernizacije i uvođenjem BAT u  poljoprivredu  u Hrvatskoj  je od početka prepušteno trgovcima i bankarima, kroz nuđenje kredita za kupovine sofisticiranih traktora i druge poljoprivredne mehanizacije. Dogodilo se da su se na malim ili osrednjim hrvatskim njivama pojavili ogromni supermoderni traktori , skupi za održavanje, neekonomični za rad. Izostanak komunikacije između poljoprivrednih proizvođača i države, izostanak kontinuirane edukacije seljaka o tome što su moderna poljoprivreda, održiv razvoj sela, te primjena europskih propisa o zaštiti okoliša,  doveo je do stanja u kojem se svake godine od veljače do kolovoza poljoprivredni proizvođači i trgovci svađaju sa aktualnim vladama o već formiranoj cijeni žitarica. Prosvjedi sa skupim traktorima i mučenje konja koji stoje kao simbol „gazdinstva“ na užarenom asfaltu  postali su dio folklora,koji ovog kolovoza nije naišao na javno odobravanje i medijsku potporu. 

Vladino ignoriranje apela i prijetnji od strane zaduženih poljoprivrednih proizvođača, među kojima ima i onih  sa hipotekama i poreznim dugovima, ali i prefriganih špekulanata i prekupaca, trebalo bi motivirati poljoprivrednike da se organiziraju u interesne zadruge. 

Zadružno poslovanje omogućava solidarnost i međusobnu pomoć, brži i sigurniji pristup europskim fondovima, a time i globalnom tržištu poljoprivrednih proizvoda. Kroz udruživanje u  zadruge, umjesto u sindikate ,mnogi bi poljoprivrednici konačno shvatili da postoje i druge vrste za poljoprivrednu proizvodnju, osim  „subvencioniranih“pšenice,kukuruza, soje.   

 U sklopu toga, zadruge, kao gore spomenuta osovina gdje seljaci direktno odlučuju, trebaju biti pokretači. Država mora imati ulogu u pravednoj regulaciji cijene, nedopuštajući monopol trgovaca ,te kontroli  zemljišnih knjiga i prostornih planova, kako bi se izbjegle lažne koncesije koje služe za uzimanje poljoprivrednih subvencija.

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda
(Izvorno objavljeno u Gospodarskom listu)