Agroturizma nikad dosta

Europska agroturistička industrija je  jedan od najbrže rastućih sektora u industriji putovanja i turizma u Europi. Promjene u odnosu prema putovanjima su vrlo povoljne za ruralni turizam: po statistikama Eurostata raste broj nezavisnih, individualnih putovanja, ističu se individualne želje  za novim iskustvima i kompletnijim doživljajima pri upoznavanju nekog područja, te više putovanja unutar regije i po „ domaćem  terenu“. Ostale promjene u turističkom ponašanju također su povoljne, kao na primjer sve češća potražnja alternativnih oblika smještaja za razliku od klasičnog hotelskog.

Raspon ruralnih turističkih ponuda značajno se povećao, a njihova kvaliteta usluga i proizvoda nadmašuje čak i neke od poznatih hotelskih lokacija u Europi, ali i na području cijelog Mediterana, uključujući i područje sjeverne Afrike.

Unutar provedbe zajedničke poljoprivredne politike EU-a (CAP)  države članice imaju mogućnosti osigurati sredstva za projekte agroturizma,  "vezajući" ih kroz vlastito sufinanciranje  i kroz sredstva zatražena od Europskog poljoprivrednog fonda .

U Europi je  preobrazba ruralnog prostora započela prije nekoliko desetljeća , a najviše se počela mijenjati radi gospodarskih kretanja nakon proširenja EU. Ruralna ekonomija,  pogođena dubokim ekonomskim i društvenim promjenama, često suočena sa nestajanjem nekih poslova uglavnom zbor otvaranja tržišta i uvoza jeftine hrane, pronašla je izlaz u ruralnom turizmu, kompleksnije tumačeno u  agroturizmu.  Sada je to vrijedan doprinos ruralnom gospodarstvu i omogućuje diversifikaciju i potiče zaštitu i poboljšanje društvenog tkiva i baštine Europskoj ruralnog prostora. Agroturizam nudi iskustvo koje nadilazi stereotipni masovni odmor na morskim plažama, ima mnogo više potencijala da oživi razne oblike kretanja  turista i turistica, ponudi zdraviji i aktivniji odmor. To znači da je agroturizaa sve bolje organiziran kao sektor koji obavezno spaja gastro i vinsku industriju, biciklizam, željeznice, raznovrsne varijente smještaja  i učinkovitiji odmor.

Agroturizam-ublažavanje posljedica velikog ekološkog otiska

Europski kontinent ima relativno male količine obradivih površina, uspoređujući sa Sjevernom Amerikom ili Australijom.  No, naspram tih kontinenata  ima vrlo visoku gustoću naseljenosti, urbanizacije, potrošnje energenata i prirodnih resursa, te visoke  troškove rada koji na kraju proizvode armiju osiromašenih.  Takva situacija mnoge je otjerala izvan urbanih zona, ili vratila na njihova nekadašnja seoska imanja. Kao dio paketa CAP politika Europska unija je odlučila smanjiti nekadašnje poticaje za konvencionalne poljoprivredne proizvode te dio sredstava  preusmjeriti na obitelji koje razvijaju agroturizam.

Svakako je to već dovelo do prvih učinaka u smanjenju ekološkog otiska u Europi, ali je pomoglo i da se pokrene nova proizvodnja povezana s  tržištem visoke vrijednosti hrane čija je proizvodnja utemeljena na  povijesnim, kulturnim i društvenim običajima neke regije.

Tako se uvode  oznake zemljopisnog podrijetla, koji su zaštićeni unutar EU protiv proizvodnje plagijata, regionalni proizvode koji su zaštićeni od strane nacionalnih vlada kao autohtoni, te domaći proizvodi, koji su povezani s kulturom lokalnog podneblja i tradicije. dakako da je u CAP Zajedničkoj Europskoj poljoprivrednoj politici,  koju je  nedavno usvojila i Hrvatska,  kao obaveza poticanja agroturizma jest i revitalizacija ruralnih područja kroz stvaranje novih radnih mjesta u ruralnim zajednicama, povećanje vrijednosti  poljoprivrednih proizvoda, te uključivanje ruralnih krajeva u turistički sektor  zemlje.

Talijanske agroturističke lokacije-uzori

Veneto regija u Italiji najbolji je primjer sjedinjavanja agroturizma i poljoprivrede. Veneto pokriva površinu od 7.194 četvornih kilometara ravnice (57 posto), brdovitog područja (14 posto), i planinskog  područja (29 posto). Na tom prostoru živi i radi oko 15.000 obiteljskih gospodarstava na  prosječnoj veličini od  4,5 hektara. Za razliku od uobičajnog transporta sa farmi na tržište,  Veneto dovodi kupce na svoje farme. Tada se oni pretvaraju u turiste, koji su spremni potrošiti velike količine novca u gotovom, bez kreditnih kartica, na odmor u ruralnim područjima,  na konzumiranje jela na licu mjesta, kupnju lokalno proizvedenih vina, sira, voća i povrća, prerađevina,  meda, pekarskih proizvoda, čak odjeće, obuće i kućnih potrepština, poput dodataka namještaju i kuhinji,  proizvedenih u kućnoj radinosti. U većini slučajeva, poljoprivredna proizvodnja ostaje primarna djelatnost farme, a agroturizam je sekundarna djelatnost koja dodaje vrijednost i marketinške mogućnosti za farme.

U posljednjih pet godina, agroturizam u Italiji je porastao za 25 posto, povezujući različite alternativne oblike turizma koje upražnjava  moderno potrošačko društvo, ali koje sve više inzistira na informacijama o podrijeklu hrane koju konzumiraju, te o odgovornosti prema okolišu i dobrobiti životinja u procesu proizvodnje hrane i pića. 

Sjeverna Europa nimalo ne zaostaje za svojim južnim krajevima. Naprotiv, umreženi u mnoge turističke neformalne i formalne asocijacije, međusobno razmjenjuju iskustva. Tako je vlada Škotske, povedena primjerom drugih, između ostalog i talijanskih farmera, otvorila program kojim direktno usmjeravanje novčanu potporu  na dvije nove agroturističke farme koje će služiti kao pilot projekti za jačanje agroturizma u toj zemlji. U Kinrossu, na otvaranju međunarodne konferencija „ Akcija za agroturizam“ , tajnik Ministarstva zaštite okoliša i ruralnih poslova  Richard Lochhead  rekao je da upravo turizam ima ključnu ulogu u primjenjivanju i realiziranju CAP politike, odnosno Zajedničke europske poljoprivredne politike.  

Francuska, Ujedinjeno kraljevstvo, Španjolska, Austrija i Njemačka predvode agroturizma u Europi. Iako je svaka od tih zemlja specifična, te zemljopisni položaj, povijest i tradicija određuju smjerove agroturizma,pa se tako ne može odrediti „najljepša“ destinacija, valja neke posebno istaknuti. Na primjer, Velika Britanija je primjer kako se obnavljaju i održavaju stari dvorci, „kolibe“ i zamkovi, te postaju odskočna daska za agroturizam. Surađujući sa Francuskom, pokrajina Gite, i Italijom, Toscana, udružili su se u mrežu sa više od 14.000 zamkova, dvoraca, ljetnikovaca, ribarskih i šumskih koliba, koje nude za odmor.  „Gdje želite provesti vaš sljedeći fantastičan odmor? U ribarskoj kolibi u Cornwallu, rustikalnom francuskom Gite ili terakota vili u Toskani- mi imamo savršenu kućicu za vas. Hranu kupujete na organskim farmama u okolici i kuhate si sami!“, piše na reklamnom plakatu Country-Holidays.

Vrdoljak naftaš

Pristupanje Europskoj uniji prije godinu dana omogućilo je Hrvatskoj da sve svoje sektore otvori, unaprijedi i prilagodi europskim standardima, te u njih unese toliko željeni svježi novac. Ali čini se da napori oko toga nisu bili na cijeni, te je hrvatsko gospodarstvo, osim energetskog dijela, u stagnaciji i teži da uvene.  Takvog su mišljenja stručni krugovi iz EU, novinari financijskih časopisa i uglednih novina poput Guardiana.

Iako je na otvaranju 4. međunarodnog sajma obnovljivih izvora energije Cro Eco Energy Expo 2012 ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak izjavio da će „Hrvatska , po pitanju energetskog sektora i obnovljivih izvora energije, biti izvoznik zelene energije...“ , nakon godinu dana se okrenuo ka  nedovoljno istraženim energetskim potencijalima koje ima Hrvatska-naftu i plin.

Ministar gospodarstva uvjeren je da Hrvatska utječe na regionalnu energetsku politiku, a to je i izjavio gostujući u nedavnoj emisiji  na Hrvatskom radiju. Svoje uvjerenje temelji na trenutnom interesu svjetskih energetskih moćnika –SAD i Rusije. Početkom srpnja u Zagrebu je bio glavni tajniki za energetsku politiku SAD-a Arnos Hochstein, obećajući pomoć da Hrvatska postane regionalni energetski lider.  Što se tiče Rusa, Vrdoljak se nada će ruski utjecaj na Mađare pomoći Hrvatskoj u rješavanju pitanja oko INA-a. Ruski Gazprom zainteresiran je za nalazišta plina u Slavoniji, a američki Exon, Texax Oil, Shell i drugi već su stali u red za kupnju rezultata istraživanja Jadranskog podmorja koju je obavila švedska tvrke Spectrum.  

"Mi moramo biti partneri koji mogu utjecati na strateške odluke i zajedno sa strateškim partnerom definirati kako investirati potrebnih 3,5 milijardi dolara, od čega dvije milijarde u novu proizvodnju i rafinerije te 1,5 milijardu u rafinerije i pumpe. Ako to realiziramo, imat ćemo INA-u a moći ćemo formirati najmanju cijenu derivata, nafte, struje i plina u regiji", rekao je Vrdoljak u tijeku priprema za dolazak Rusa i nastavak pregovaranja sa mađarskom naftom kompanijom MOL, većinskom vlasnicom INA-e.

Čermakova punionica plina odletjela u zrak 

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak izjavio je kako bi vjerojatno u drugoj polovici srpnja trebao biti objavljen natječaj za istraživanje i moguću eksploataciju ugljikovodika i u kontinentalnoj Hrvatskoj, ponajprije u dijelu uz rijeku Dravu i u istočnoj Slavoniji.  Krajem godine trebao bi biti objavljen drugi natječaj za sjeverozapadnu i središnju Hrvatsku, a počelo se raditi i na prikupljanju podataka za treći dio, za najmanje istraženo područje Dinarida, koje bi trebalo biti na natječaju do 2015.  Sve to samo  dio od 136 nacionalnih energetskih projekata trenutačno evidentiranih u bazi Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI), za koje je predsjednik Upravnog vijeća CEI-a Josip Borak kazao da su vrijedne 15,5 milijardi eura.

U brzoj utrci za svojim mjestom na svjetskom energetskom polju, hrvatski ministar gospodarstva Vrdoljak nije zainteresiran  za poslovanje sa nacionalnim naftno- plinskim trgovcem,  Ivanom Čermakom, ex haaškog osuđenika, generalom i veteranom Domovinskog rata u Hrvatskoj(1991-1995). Ivan Čermak sredinom 1993. godine je osnovao tvrtku Crodux, za prijevoz nafte i naftnih derivata, kupio  je i tanker za razvoz nafte Jadranom. Crodux je ugovori o opskrbu naftom NATO-a u Bosni i Hercegovini, te za  40 milijuna eura opskrbljivao naftom i naftnim derivatima SFOR-a u BiH. Kupio je  skladište na Janafovu terminalu u Omišlju. Čermak je 2001. g. prodao  Crodux austrijskom OMV-u, kroz svoju tvrtku Tifon, počeo gradnjom  benzinskih postaja po Hrvatskoj.Opet je osnovao istu firmu Crodux i krenuo sa preuzimanjem lokacija za benzinske postaje na novosagrađenim autocestama.

Preko svoje tvrtke Crodux u Slavonskom Brodu započeo je gradnju termoelektrane na plin i tvornice etanola. Planirana je gradnja termoelektrane na plin snage 600 megavata, a ulaganje je vrijedno oko 450 milijuna eura, a to bi bila najjača termoelektrane u državi.  Ne dogode li se veći zastoji i problemi, termoelektrana bi se mogla početi graditi 2014., a 2018. bi bila puštena u rad. 

 Čermaka nema nigdje u naftnim poslovima ministra Vrdoljaka. Ne bi ga bilo ni u medijima da nije prve subote u srpnju ove godine Crodux punionica plinskih boca u selu Antunovac kraj Osijeka, odletila u zrak. „Punionica je tehnički najmodernija, ne vjerujem da je požar podmetnut. Šteta je oko milijun eura“ izjavio je Čermak slijedećeg dana nakon eksplozije.

Čermak želi biti korak ispred hrvatskih energetskih napora, te je odlučio da Crodux derivati postanu prve crpke u Hrvatskoj koje će proizvoditi zelenu energiju i dobivati toplu vodu za svoje potrebe iz obnovljivih izvora, posebno na lokacijama uz autoceste. Postavio bi i punjače za električne automobile od 100 kW. No, čini se da nije ušao u kvotu za 2014. i sklapanje ugovora o otkupu električne energije prema povlaštenoj cijeni, jer HROTE (Hrvatski operator tržišta energije) Crodex nije objavio na svojem popisu sklopljenih ugovora.