Društvo umanjene vrijednosti

"Ne želim umrijeti od skromnosti, zaključio sam kada sam osjetio početak nastajanja društva umanjenih vrijednosti", napisao je dr. Viktor Simončič na "prethodnoj" stranici od one na kojoj je napisan Prolog knjige "Društvo umanjene vrijednosti".

"Društvo umanjene vrijednosti" je osvrt dr. Viktora Simončiča na ozbiljne društvene i gospodarske probleme s kojima je suočeno hrvatsko društvo. Glavna tema je smještena u područje politike zaštite okoliša, a Simončić piše o  malverzacijama, nestručnostima, ogromnim novcima koji se rasipaju na nepotrebne, šarlatanske i neodržive projekte. Kroz cijelu knjigu provlači se politička nit i oštra kritika "i prve i druge i treće" vlasti, te uloga i poslovanja naših suvremenika i suvremenica, političara i političarki, gospodarstvenog sektora, u nekim slučajevima i primjerima svesrdno pomognutih točno usmjeravanom šutnjom mainstream medija i  senzacionalizmom nevladinog sektora. 


Viktor Simončič rođen je u Ljubljani 1948. g. Nakon završenog studija na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao je 1976. g. na Fakultetu kemijskog inženjerstva, Sveučilišta u Karlsruheu, Njemačka.  Zaštitom okoliša profesionalno se bavi od kraja sedamdesetih. U profesionalnoj karijeri radio je na istraživanjima, nastavi na više sveučilišta, u industriji, bio je pomoćnik ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, v.d. direktora Državne uprave za zaštitu okoliša RH i savjetnik vlade u Ministarstvu za prostor in okolje Republike Slovenije, svjetski ekološki ekspert i savjetnik Svjetske banke. Radi kao samostalni savjetnik za mnoge domaće i europske projekte. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, autor je i koautor više knjiga i publikacija. Aktivan je i u radu nevladine scene. Živi u Sisku i u Delnicama.
Dr. Viktor Simončič je prošlog mjeseca knjigu predstavio u Sisku, a 19.travnja dr. Simončič predstavio je knjigu u Osijeku, u Klubu knjižare Nova, uz tehničku potporu lokalnih udruga Saveza Nijemaca i Austrijanca i Press centra za okoliš. 

Damir Svoboda, novinar i publicist, na predstavljanju knjige naglasio je da bi na naslovnicu ove nesvakidašnje knjige rado stavio nadnaslov: "Vodič za plakanje i smijanje". Naime, autor nabraja cijeli niz apsurda, ne malo tragikomičnih, poput štetnog i nevjerojatno glupog koncepta postupanja s otpadom u Rijeci i Puli, primjer Potemkinovih sela donedavnog Prvog potpredsjednika Vlade, slučaj oko plina iz Katara i terminala u Omišlju, slučaj Sisak, Kaštjun, Karlovac,Osijek, Bakar, plovnost Save, razvoj zaštićenih područja... Nakon promocije, autor je govorio i dodatno još ponešta objasnio, ekskluzivno za H-Alter.
Kako i sam naglašava, knjigu nije napisao, a ni nastavak knjige ne piše iz razloga što je postao ogorčena žrtva nekog od političkih sistema, niti je žrtva tranzicije. Još iz roditeljskog doma vođen je radom i stjecanjem egzistencijalnih dobara vlastitim rukama i glavom, te je jedan od rijetkih koji nema ratne i poratne beneficije.
Knjiga Društvo umanjene vrijednosti sastoji se od niza skica pojedinih situacija, pa ima prednost za čitanje, jer se može čitati i "na preskokce", od početka do sredine, pa od kraja opet prema sredini. Kako god da krenete s čitanje, svaki će odlomak posvjedočiti kako smo dobrano zagazili u društvo umanjenih vrijednosti, društvo spektakla, društvo upravljanog neznanja, kako nas kao "tukce i stoku sitnog zuba" vodaju u krug oni koji ustvari niti vide niti čuju niti znaju.    

Kako je nastalo društvo umanjene vrijednosti?

To je društvo nastalo postepeno, a promociju doživjelo onda kada je objavljena lista pravnih i fizičkih osoba koje nisu podmirivale svoje osnovne obaveze. Na tisuće, desetine tisuća imena, i aktualni ministar poljoprivrede među njima! Je li to moguće, pita se Simončič. Dajući odgovor ujedno i objašnjava: "Jest, moguće je, krivci su tu negdje, počelo je sa Škegrom, ili nešto ranije, završilo sa Šukerom ili koji trenutak kasnije. Oni malobrojni koju su pokušavali  utjecati na situaciju, od gospođe Lepej (sjeća li je se itko danas?) pa do djelatnika iz Croatia osiguranja koji je razotkrio aferu FIMI medija, pa uz onog mladog policajca koji je gradonačelnika Bandića uhvatio u alkoholiziran stanju-oni su svjetlo na našem obrazu,"kaže Simončič.

Održivi gradovi bez industrije-nemoguća misija

Mogu li nekadašnji industrijski gradovi prosperirati kao održivi gradovi čistog zraka, uređene prirode, energetske učinkovitosti, eko turizma...? "Ne postoje održivi gradovi bez industrije, jer samo proizvodnja, odnosno one nekadašnje primarne djelatnosti mogu davati siguran novac za "održavanje" održivosti, time i zaštitu okoliša. Naime, okoliš je samo jedan segment društva, koji funkcionira zajedno sa ekonomijom i socijalnim odnosima. Kod pametnih društava okoliš je najvažniji segment razvoja. Znam da je stanje u našem društvu nakon HDZ-ova tsunamija užasavajuće, no to bi baš trebao biti razlog da se angažiraju stručnjaci i stručnjakinje, umjesto stranačkih poslušnika/ica. Tako bi realizirali obećano "društvo znanja", a ne stvorili društvo umanjene vrijednosti, obrazložio je temu "održivosti" dr. Simončič.

Saga o otpadu

Dio sadržaja i prostora u knjizi obrađuje tu nesretnu situaciju oko zbrinjavanja i gospodarenja otpadom, pokušaje bivših ministara i ministrica da probleme zakompliciraju, i neosjetljivost lokalnih vlasti na problematiku.
 Problem otpada u Rijeci, Splitu,Osijeku,Varaždinu, Makarskoj, i drugim gradovima i urbanim zonama uvijek je povezan sa neznanjem. Uz poznati NIMBY efekt, tu su noviji efekti BANANA(Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything or Anyone) i NIMET (Not in My Election Time), kojima se podjednako služe svi, od udruga do vlasti i administracije.
Hrvatska će uskoro morati plaćati dnevne penale za neizvršavanje propisa vezanih za EU Direktive koje smo brzinski usvajali, u iznosima od po nekoliko stotina tisuća eura dnevno, po desetke milijuna eura godišnje samo zbog nepoštivanja propisa o gospodarenju otpadom!
Veliki dio projekata za izgradnju županijskih CGO okrenut je stranim tvrtkama, isključujući domaće proizvođače opreme i alata, pa i usluga. Koliko je to opasno pokazuje primjer Osijeka, koji je na početku izgradnje CGO već na Europskom sudu, zbog štetnog ugovora sa austrijskom tvrtkom  - Strabag i Saubermacher, kojoj mora platiti oko 45 milijuna kuna odšete za njenu "izgubljenu dobit", jer radovi po ugovoru na izgradnji nisu ni počeli, a neki su otkazani.

Zakon o strateškim investicijama

Prijedlog Zakona o strateškim investicijama još je jedna od demonstarcija nekompetentnosti, kaže Simončič. ! Ne može se niti se smije dozvoliti da o svemu važnome u Hrvatskoj odlučuje šačica ljudi..Opravdano je da su glas digle mnogobrojne udruge. "U silnom crnilu koje proizlazi iz svake vijesti radi nerazumijevanja stanja, samo mi sarkazam pada na pamet: kod nas se neće dogodite rasprodaja javnog dobra, jer neće ni biti investitora. U poslovnu klimu, u kojoj društvu umanjene vrijednosti doprinose sve društvenen skupine, rijetki su oni koji bi htjeli dati svoje novce",kaže Viktor  Simončič. 

Još mnogo toga u knjizi

U "Društvu umanjene vrijednosti"  Viktor Simončič napisao je mnogo toga, od osvrta, preko komentara do činjenica i podataka. Tematski se dotakao i Domovinskog rata, svog djelovanja prije toga, rada u Sloveniji, Njemačkoj, UN-u, nepoželjnosti njegove stručnosti u Hrvatskoj. Pisao je i o problemu GMO-a, bespravnoj gradnji, opasnom otpadusudjelovanju stranih eksperata, Pelješkom mostu, Plominu, uvođenju zdravstvenog odgoja, sustavu Bolonja obrazovanja, prijeporima sa Greenpeaceom, Ljubljanskoj banci...
Možda ova knjiga i nije tako "strašna" kako se čini na početku, ali svakako je prva takve vrste, napisana rukom i umom stručnjaka, koji je kroz područje zaštite okoliša svjedočio vrlo ružnoj političkoj stvarnosti. Sadržaj drugog dijela knjige koji je još u najavi, pozabavio se odnosom Hrvatske i Eu, u nekim novim okolnostima zajedništva.

 Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

---

Podaci za kupovinu knjige:

Viktor Simončič, viktor.simoncic@gmail.com, mobitel 098 262 257
Izdavač knjige TPPUZ Lujzijana
info@lujzijana,0997723349
cijena knjige 100 kn

Ostajemo li bez starih sorti?

Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Trenutno se na razini EU komisije vodi rasprava koja će najvjerojatnije iznjedriti jednim zakonom u kojemu će biti objedinjeno oko 15 trenutno vrijedećih Direktiva. Radi se o tako zvanom krovnom zakonu kontrole čistoće sjemena namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, koji bi po svojoj važnosti, bio iznad nacionalnog zakonodavstva pojedinih država članica EU. Njegov konačni prijedlog Europska komisija planira izložiti već 6.svibnja ove godine.

Na izradi prijedloga novog zakona o sjemenu još 2010.godine  započeo je Generalni direktorat za zdravlje i potrošače Europske komisije. 

Među malim i ekološkim poljoprivrednicima/poljoprivrednicama  u Europi već je zavladala nelagoda, jer bi im novi zakon mogao poremetiti,čak i obustaviti proizvodnju. Njihovo sjeme, za koje garantiraju da je čisto, zdravo i tradicionalno, bilo bi podvrgnuto strogim i skupim testovima „kontrole“, koji u pojedinim državama koštaju i više od deset tisuća eura (Francuska). Dakle, opravdano postoji sumnja da bi industrijske hibridne pa čak i GMO voća, povrća i žitarica vrlo brzo prevladale europskim poljima, jer samo svjetske korporacije poput Monsanta, imaju dovoljno novaca da svoje vrste sjemenja podvrgnu testovima i učine ih dovoljno „čistim“ i sigurnim za uzgoj i preradu. Svaka druga sorta, koja se održava prirodnim putem, slobodnim oprašivanjem pčelama i kukcima , bila bi nepoželjna. Jedine sorte koje bi mogle opstati jesu one za koje se ustanovi da su bile tržišne  prije donošenja ovog strogog zakona. No i one bi se morale podvrgavati testiranju putem DUS testa  za prepoznatljivost,ujednačenost i postojanost sorte (Distinctness, Uniformity and Stability).

Neobičan je ovo potez od strane  Europske komisije, koja istovremeno strogo drži do primjene Strategije bioraznolikosti i programa NATURA (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima).  Naime, propisima o kontroli sjemena djeluje se na smanjenje bioraznolikosti.

Kako će to prihvatiti poljoprivredni proizvođači/proizvođačice u Hrvatskoj još će se vidjeti. Kod nas je na snazi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja iz 2004.godine, te Pravilnik o stavljanju na tržište sjemena žitarica, koji bi novim EU zakonom  bili „izvan snage“.

U Hrvatskoj, nažalost, nije formirana banka sjemenskih sorti, niti postoje statistički podaci o pojedinim vrstama žitarica, voća ili povrća koje se mogu zvati „tradicionlnim“ ili „domaćim „sortama. Najviše ih je zabilježeno po usmenoj predaji, poput brkulje, šišulje, jabuke petrovače...

Ipak se nekoliko udruga poljoprivrednih proizvođača/proizvođačica godinama bavi sakupljanjem i očuvanjem starih sorti. Tako su poznati sajmovi razmjene sjemena koje organizira „Živa zemlja“, Rustica ili ZMAG. Pitanje je kako će se uvođenje novog Europskog propisa odraziti na njih, kao i na mnogobrojne slične udruge i zadruge u Europi, koje razvijaju ekološku proizvodnju hrane.

Obzirom da se nakon 01. srpnja 2013. godine robna razmjena domaće robe među članicama EU neće se smatrati uvozom, prometovanje sjemenjem i sadnicama bit će slobodno, osim onim vrstama koje su obuhvaćene CITES konvencijom. Može se pretpostaviti da će na poljoprivrednom tržištu biti još veća zbrka nego do sada.

 Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

Zaustaviti bacanje hrane

Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Prema izvještaju FAO (Food and Agriculture Organization ) oko 90 milijuna tona hrane gubi se godišnje u Europi. Otpad od poljoprivrednih proizvoda i ribe nisu uvršteni u tu brojku. Oko trećina hrane za ljudsku konzumaciju izgubi se  na globalnoj razini - oko 1,3 milijarde tona na godinu. Otpad od hrane  je veći u razvijenim državama, preko 40 posto, a najčešći izvor je u maloprodaji. Međutim u zemljama u razvoju također se u otpadu gubi oko 40 posto hrane , ali radi loših načina žetve i ubiranja plodova. 

Ni Hrvatska nije pošteđena bacanja hrane u smeće. Po neslužbenim podacima jednog većeg proizvođača kruha, godišnje se u Hrvatskoj proizvede  200 tisuća tona kruha, od čega se 15 posto ne proda. Tih 30 tona kruha se na dnevnoj bazi vraća proizvođačima. U tom slučaju kruh završava kao kao stočna hrana. Ali, po podacima koje imaju veletržnice i neki supermarketi, propada oko dvije tisuće vagona voća i povrća.

Hrana se gubi, odnosno baca u otpad tijekom cijelog prehrambenog lanca - od poljoprivrednika do potrošača, u prehrambenoj industriji, od strane trgovaca, ugostitelja.

Glavni uzroci stvaranja otpada od prehrambenih proizvoda su povezani sa neplanskom i prekomjernom  proizvodnjom, isto takovom potrošnjom, nestručnim pakiranjem, nedostatkom odgovornosti prilikom skladištenja. Europska komisija je pokrenula kampanju „Stop food waste“, kojom se namjerava smanjiti  količina hrane bačena u smeće, te je štampala promidžbeni materijal kojim se upozoravaju svi-od proizvođača do potrošača- na promjenu ponašanja i bolje gospodarenje hranom, a potrošačkom društvu daju upute kako da planiraju kupovinu potrebne hrane i tako zaustave stvaranje nepotrebnih zaliha koja na kraju, završavaju u smeću.