Ostajemo li bez starih sorti?

Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Trenutno se na razini EU komisije vodi rasprava koja će najvjerojatnije iznjedriti jednim zakonom u kojemu će biti objedinjeno oko 15 trenutno vrijedećih Direktiva. Radi se o tako zvanom krovnom zakonu kontrole čistoće sjemena namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji, koji bi po svojoj važnosti, bio iznad nacionalnog zakonodavstva pojedinih država članica EU. Njegov konačni prijedlog Europska komisija planira izložiti već 6.svibnja ove godine.

Na izradi prijedloga novog zakona o sjemenu još 2010.godine  započeo je Generalni direktorat za zdravlje i potrošače Europske komisije. 

Među malim i ekološkim poljoprivrednicima/poljoprivrednicama  u Europi već je zavladala nelagoda, jer bi im novi zakon mogao poremetiti,čak i obustaviti proizvodnju. Njihovo sjeme, za koje garantiraju da je čisto, zdravo i tradicionalno, bilo bi podvrgnuto strogim i skupim testovima „kontrole“, koji u pojedinim državama koštaju i više od deset tisuća eura (Francuska). Dakle, opravdano postoji sumnja da bi industrijske hibridne pa čak i GMO voća, povrća i žitarica vrlo brzo prevladale europskim poljima, jer samo svjetske korporacije poput Monsanta, imaju dovoljno novaca da svoje vrste sjemenja podvrgnu testovima i učine ih dovoljno „čistim“ i sigurnim za uzgoj i preradu. Svaka druga sorta, koja se održava prirodnim putem, slobodnim oprašivanjem pčelama i kukcima , bila bi nepoželjna. Jedine sorte koje bi mogle opstati jesu one za koje se ustanovi da su bile tržišne  prije donošenja ovog strogog zakona. No i one bi se morale podvrgavati testiranju putem DUS testa  za prepoznatljivost,ujednačenost i postojanost sorte (Distinctness, Uniformity and Stability).

Neobičan je ovo potez od strane  Europske komisije, koja istovremeno strogo drži do primjene Strategije bioraznolikosti i programa NATURA (Direktiva o pticama i Direktiva o staništima).  Naime, propisima o kontroli sjemena djeluje se na smanjenje bioraznolikosti.

Kako će to prihvatiti poljoprivredni proizvođači/proizvođačice u Hrvatskoj još će se vidjeti. Kod nas je na snazi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja iz 2004.godine, te Pravilnik o stavljanju na tržište sjemena žitarica, koji bi novim EU zakonom  bili „izvan snage“.

U Hrvatskoj, nažalost, nije formirana banka sjemenskih sorti, niti postoje statistički podaci o pojedinim vrstama žitarica, voća ili povrća koje se mogu zvati „tradicionlnim“ ili „domaćim „sortama. Najviše ih je zabilježeno po usmenoj predaji, poput brkulje, šišulje, jabuke petrovače...

Ipak se nekoliko udruga poljoprivrednih proizvođača/proizvođačica godinama bavi sakupljanjem i očuvanjem starih sorti. Tako su poznati sajmovi razmjene sjemena koje organizira „Živa zemlja“, Rustica ili ZMAG. Pitanje je kako će se uvođenje novog Europskog propisa odraziti na njih, kao i na mnogobrojne slične udruge i zadruge u Europi, koje razvijaju ekološku proizvodnju hrane.

Obzirom da se nakon 01. srpnja 2013. godine robna razmjena domaće robe među članicama EU neće se smatrati uvozom, prometovanje sjemenjem i sadnicama bit će slobodno, osim onim vrstama koje su obuhvaćene CITES konvencijom. Može se pretpostaviti da će na poljoprivrednom tržištu biti još veća zbrka nego do sada.

 Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda