Što dalje od masovnog turizma

Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Iako je još uvijek uvriježeno mišljenje da je masovni turizam najbolji izvor prihoda za državni proračun i ugostiteljsko-turistički sektor, najjače svjetske turističke agencije već su napustile način zarade novaca kroz masovnost i okrenule sa ka promoviranju i prodaji specifičnih oblika turizma, gotovo individualnog, za sada  neuobičajenog i neshvaćenog za „običnu“ turističku populaciju. Ovi neobični načini odmaranja  ustvari predstavljaju bijeg iz stresnog, zgužvanog i  svake ljepote lišenog svakodnevnog života u neobične osamljene poludivlje prostore kopna ili mora. Zajedničko novim turistima je orjentacija ka lokalnoj sredini u koju dolaze, od smještaja do kupovanja svih potrepština.

Od neobičnih turističkih oblika koji su trenutno najatraktivniji, su „Robinzonski“ turizam i „glamping“ turizam. Od avanturizma i ekstremno-sportskih turističkih poduhvata, ovi su oblici uglavnom pasivni i odmarajući. Ljudi se odlučuju za boravak na izoliranim lokacijama, na kojima ovise o sposobnosti snalaženja za  nabavljanje hrane od lokalnog stanovništva, život bez interneta, mobitela, i drugih civilizacijsko tehnoloških umotvorina.             

Smještaj u robinzonskom stilu pravi je izbor za pustolove novog doba. Robinzonski smještaj najčešće se nalazi u udaljenim morskim uvalama, na malim otocima do kojih se dolazi samo privatnim prijevozom, u dubini kontinentalnih šumskih prostora, ili na pustopoljinama ravnica i livada. Dakle, to je boravak u divljini,  apsolutnom miru i tišini, u što netaknutijoj prirodi. Ono što jest dio civilizacije je čvrsti objekt za „robinzonski“ smještaj- kamena kućica iznad morske uvale, u kojoj su se nekad spremali čamci, kuće od čerpića i drvene građe na napuštenim ravničarskim salašima, šumarske lugarnice u unutrašnjosti stoljetnih kontinentalnih šuma.

Ove nastambe, pretvorene u turističke namjenske objekte najčešće nisu povezane s vodovodom i električnom mrežom, već se kišnica skuplja u cisternama, a struja je solarna. Obično nema tople vode u kući, a tuševi su vanjski. Svi resursi moraju se trošiti racionalno, a sa hranom i drugim potepština budući stanovnici-turisti i turistkinje, moraju se opskrbiti  prilikom dolaska jer su trgovine prilično udaljenje. Svaka kupovina hrane ovisi o kapacitetima i dobroj volji stanovništva najbližeg sela. Dakle, za „Robinzonski“ turizam se odlučuju oni koji se žele za vrijeme godišnjeg odmora sasvim "isključiti" iz svakodnevnih gužvi i okušati se u avanturi ljetovanja u skladu s prirodom.

Radi se o luksuznom kampiranju na otvorenom, riječ „glamping“ je kombinacija riječi „glamur“ i „kamping“, a zajedno predstavljaju novi i inovativni oblik turizma, koji svoje začetke, barem što se tiče Europe, bilježi posljednjih četiri, pet godina. Odmor na način „glampinga“ ima sve osobine tradicionalnog kampiranja, a razlika je da sadržaji daleko nadilaze obično kampiranje. Dakle, ako su u pitanju kamperi-automobili, tada su to luksuzno opremljena vozila, skupi namještaj, udobni ležajevi, moderni dizajn, sa klima uređajima i bešumnim agregatima za struju. Šatorske nadstrešice su od kvalitetnog svilenog materijala, živih boja i kombinacija, sa ciljem da se razlikuju od „običnih“ kampera. 

Glamping turisti i turistice koriste klasične auto kampove, uglavnom za kratki odmor, koristeći usluge pranja rublja ili dopunu zalihe potrepština, najčešće skupih napitaka i pića, te lokalne hrane, svježeg voća i povrća. Mnogi od tih „glamping“ turista putovanja usmjeravaju na velike događaje, poput koncerata poznatih estradnih zvijezda, takmičenja u raftingu, planinarenju, konjičkim utrkama i smotrama i slično. Fokus „glampinga“ je  na udobnosti putovanja u luksuznim kamperima, te na vrhunsku udobnost u trenucima  odmora unutar nekog auto kampa.

Ovom obliku turizma najviše se raduje lokalno stanovništvo i kampovi u unutrašnjosti, jer  su „glamperi“ bogati ljudi željni odmora izvan urbanih sredina i destinacija masovnog turizma, pa ne pitaju za cijene i usluge lokalnih proizvoda. 

 

U Hrvatskoj su obje vrste specifičnog turizma naišle na plodno tlo. „Robinzonski“ turizam našao je uporište na udaljenim otočićima u Jadranskom moru, na Mljetu, Ižu,Visu,  u izoliranim salašima u istočnoj Hrvatskoj, šumarskim lugarnicama u šumama Like i Gorskog kotara. Glamur kampiranje, „glamping“  lociralo se u općini Kanfanar u Istri, a općina je odredila i posebnu lokaciju za gradnju infrastrukture za luksuzni „glamping“.   

Potopljen agroturistički potencijal

 Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Istok Hrvatske i Vukovarsko-srijemska županija imaju veliki turistički potencijal koji će se iskoristiti, izjavio je  ministar turizma Darko Lorencin prilikom posjeta istočnoj Slavoniji, tjedan dana nego što je to područje zahvatio opći potop. Tijekom  obilaska  Vukovarsko-srijemske županije ministar Lorencin je razgovarao sa predstvanicima županije i općina o turističkim potencijalima, ponudi, problemima, novom Zakonu o turističkim zajednicama  i daljim mogućnostima razvoja kontinentalnog i agro turizma.  Na licu mjesta se uvjerio u  turistički potencijal istočne Slavonije, u obilje kulturnih i prirodnih ljepota prostora složenog između tri najveće rijeke-Save, Drave i Dunava. 

Osim što je sa Dunavske obale promatrao velike riječne kruzere koji plove na ruti od Njemačke do Crnog mora, uvjerio se u u smještajne kapacitete, prometnu povezanost, blizinu autoceste i Zračne luke Osijek koja ima uspostavljenju stalnu liniju sa Londonom. Lorencin je posjetio i Lučku upravu gdje je upoznat sa projektom riječnog cruising turizma koji iz godine u godinu dovodi sve više turista na istok Hrvatske. 

Dakako, nije mnogo toga vidio u kratkom posjetu istočnoj Slavonije, poput  ergele konja bijelaca u Babinoj gredi, desetke „stanova“ rasutih po slavonskim  poljima, niti je stigao proći Cestom zlatne niti,koja je kao projekt  osmišljena da povezuje  Županju, Štitar, Babinu Gredu, Cernu, Šiškovce, Gradište, Bošnjake, Vrbanju, Drenovce i Kruševicu. u tim je selima tradicija zlatoveza i općenito vezenja, najviše sačuvana.  Zlatna cesta, u čije osnivanje je ministarstvo kulture prije  tri godine uložilo 200.000 kuna,  važna je spona jedinstvenog projekta u kojeg čine  Rakijska cesta, Medena cesta, Vinska cestom te Biciklistička ruta Slavonija-Srijem.

Samo tjedan dana nakon  posjete ministra turizma Lorencina, istočna Slavonija, odnosno dio vukovarsko srijemske županije zadesila je katastrofa . Rijeka Sava ,koja  ovom kraju oduvijek donosi život, ovaj puta je donijela smrt. Ministar Lorencin je opet došao, ovaj puta na izvanrednu sjednicu  vlade RH,  na kojoj su tražili načina kako da što hitnije krenu u rješavanje ogromnih posljedica općeg potopa koji je uništio sela Gunju, Rajevo Selo, Štrosince, Soljane, Račinovce, Đuriće, Drenovce...  

Iako je agroturistički potencijal  Vukovarsko srijemske županije  većim dijelom koncentriran sa druge strane  autoputa, odnosno na  boljem geografskom položaju, ipak je desetak OPG za seoski turizam i gastro ponudu pokrenulo poslovanje  u blizini poplavnog područja Save.  Neka su se obiteljska gospodarstva  opredijelila za obnovu „stanova“  kao agroturističkih objekata . „Stanovi“ su nekad    pripadali seoskim  gospodarstvima, ali dislociranim u polja i šume, a u njima su privremeno ili trajno boravili  stoka, djeca koja su je čuvala i stariji ukućani. Babina Greda nekada je imala 349 stanova. Obzirom na katatrofalnu poplavu, i na činjenicu da su „stanovi“ građeni od ćerpića, odnosno sirove blatne cigle,  oni koji su bili na udaru nezapamćene vodene bujice jednostavno su se u nepovrat-istopili. 

Bez obzira jesu li se Agroturizam Matkova pecara, agroturizam Družba ili Agroturizam  Janković našli na putu nabujale Save, ili su ostali u nepolavljanom dijelu Bošnjaka i Vrbanje,  posljedice katastrofe snosit će jenako kao i oni kojima je vodena bujica uništila objekte. Jer,  stradali su vinogradi, šljivici, svinjci i kokošinjci,  utopilo se ili uginulo stotine kokoša, svinja i krava, koji su uzgajani na prirodna način, kako bi davali prirodnu sirovinu za  proizvodnju zdrave hrane prijeko potrebne za razvoj gastro turizma. Nema niti vrtova ni polja, voda je ubila ovogodišnju berbu i žetvu.  Uništeni su bunari i pušnice, pecare i vinski podrumi. Dakle, uništen je tek započeti agroturistički razvoj ovog istočnog kraja Slavonije, koji se nije još dostatno oporavio od posljedica Domovinskog rata.  

Pri dolasku na izvanrednu sjednicu vlade RH  u Županju, ministar Lorencin je bio vidno zgrožen onim što je gledao sada, tek tjedan dana nakon što je bio uživao u prirodnim ljepotama.  Ministarstvo turizma, svjesno koliko su mnoga obiteljska poljoprvredna gospodarstva uložila novaca, ljubavi i truda u razvoj seoskog, odnosno agroturizma  upravo u istočnoj Slavoniji, poslalo je specijalno za Agroglas pismo kojem nagovještava svoju pomoć u hitrom oporavku i obnovi seoskih turističkih objekata, gospodarskih zgrada, i općenito agroturizma u području uništenom općim potopom:

„ Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica uključile su se u prikupljanje pomoći obiteljima s poplavljenih područja. Tako su djelatnici Ministarstva turizma organizirali  prikupljanje pomoći za potrepštine prema naputku Crvenog križa, a Hrvatska turistička zajednica odlukom Turističkog vijeća donirati će 100 tisuća kuna za pomoć. Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica uputili su apel hotelskim kućama te sustavu turističkih zajednica da se također, u skladu sa svojim mogućnostima, uključe u akciju pomoći ljudima pogođenim poplavama u RH. Ovo je jedna od najvećih prirodnih katastrofa koja je zadesila Hrvatsku, ali i Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, te je sada vrijeme da pokažemo kako jedni drugima možemo pomoći. U kontinuiranoj smo komunikaciji s turističkim sektorom, odnosno s turističkim agencijama, turoperatorima i direktorima predstavništva putem kojih šaljemo informaciju kako je Hrvatska vrlo sigurna zemlja te kako nema potrebe za otkazivanjem putovanja u Hrvatsku. Također, kad se poplave povuku, Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica pomoći će u obnavljanju turističke infrastrukture na poplavljenim područjima. Pritom očekujemo od sustava regionalnih i lokalnih zajednica na tim područjima kvalitetne informacije kako bi znali gdje će pomoć biti najpotrebnija. U ovom trenutku najvažnije je da se stabilizira situacija na poplavljenim područjima, da se voda povuče te da se ljudi počnu vraćati i obnavljati svoje domove. Lijepi pozdrav.“         

Potopljen Najljepši školski vrt 2013.

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

Prelijepog nagrađenog školskog vrta, kojeg su zasadili i njegovali učenici i učenice uz pomoć nastavnog osoblja u osnovnoj školi Gunja-više nema. Stradao je u općem potopu koji se sručio na istočnu Slavoniju. 

Projekt "Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj" od 1994. godine, kada je krenuo na inicijativu Obrazovnog programa Hrvatskoga radija i ekološke emisije "Slušaj kako zemlja diše" urednice Lidije Komes, zajednički provode Hrvatska radiotelevizija i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, uz potporu donatora koji najljepše školske vrtove nagrađuju.

Najljepši školski vrtovi“ u stvari su jedinstvene „cvjetne radionice na otvorenom“ u kojima djeca kroz igru uče kako posijati sjeme, njegovati mladu biljku, ubrati njezin plod, kako sačuvati zdravo tlo. Projekt promiče isključivo organsku poljoprivredu, uzgoj autohtonog i domaćeg bilja, prepoznavanje ljepote vlastitog krajolika i povratak tradicijskim vrtovima u svim regijama Hrvatske. 

„Djeca i vrtovi mogu rasti zajedno. Dijete koje posije sjeme ili posadi biljku i gleda ju kako raste, neće nikada iščupati ili pogaziti cvijet. Dijete koje u svojem školskom povrtnjaku ne truje tlo pesticidima vjerojatno to neće činiti ni u svom kasnijem životu, a djevojčica ili dječak koji odrastaju u ljepoti okoliša koji sami stvaraju i čuvaju, čuvat će ga i kada odrastu“, kaže Lidija Komes.

U 2013. godini pobjednik kontinentalne Hrvatske, ujedno i dobitnik Zlatne povelje Hrvatske radiotelevizije, je školski vrt Osnovne škole Antuna i Stjepana Radića iz Gunje.

U školski vrt se ulazilo preko drvenog mosta, a taj ulazni dio vrta bio je  atraktivan spoj suvremenosti i tradicije, jer sve su vrtne skulpture izrađene od domaće cigle i metaforički pričaju priču o Gunji. Velika košara s cvijećem, golubica mira i kotač kola predstavlju  različitosti koje tu tradicionalno harmonično žive. Zlatna povelja za najljepše uređeni školski vrt u 2013. godini veliko je priznanje za sve učitelje i učenike škole koji se predano brinu o svome okolišu, a veliki doprinos uređenju školskog vrta  dalo je i 30-ak učenika s posebnim potrebama kojima je praktičan rad u školskome vrtu od iznimnog značaja.

Katastrofalna poplava uništila je zgradu osnovne škole, voda je došla do prvog kata. Ravnatelj škole Stipica Mišura koji je uspio otići do škole, kaže da se školski vrt pretvorio u veliko jezero, a velikoj vrtnoj golubici iz vode viri samo vrh glave. Najljepši školski vrt  u 2013. godini potopljen je, čarobni most sa njegovog ulaza odnijela je bujica. Ne treba ni spominjati da je blato i mulj prekrilo ružmarin, bosiljak, smilje, i drugo bilje koje su učeničke ruke sadile godinama u svome školskom vrtu, kako bi jednog dana dobio naziv „najljepši“.

No, kaže ravnatelj Mišura, naš vrt će opet bit najljepši.  Očekujući prve vrtne radove u jesen, ravnateljice i ravnatelji  mnogih škola iz  Zagorja, Dalmacije, Like, Istre  i ostalih dijelova Hrvatske koje su bile kandidatkinje na natjecanjima za najljepše školske vrtove, poručili su da će, kad dođe vrijeme obnove,  osobno dovesti i zasaditi mladice i sadnice za novi školski vrt u Gunji, te će učiniti još ljepšim i jedinstvenijim.

Plastični osječki pijun u OraH-ovoj ljusci

Piše: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Sredinom svibnja u Osijeku je Forum za zaštitu okoliša Gradske organizacije stranke OrAH-održivi razvoj Hrvatske održao javnu tribinu pod nazivom „Ekologija - pomodarstvo ili prilika!“ Ništa ne bi bilo neobično da se na reklamnoj prezentaciji ove stranke, nije ugnijezdio i „ugledni gospodarstvenik“ Zvonko Bede, direktor tvrtke Drava International. Tko god da ga je pozvao, namjerno ili slučajno, izbacio je stranci Mirele Holy stotine glasova iz biračke kutije, taman u vrijeme kad se priprema za EU parlament. Infiltrirajući se u OraH, Bede će uništit Mirelu Holy zauvijek.

Ovih dana svibnja navršava 3 tri godine od eksplozije u bivšim pogonima šibicare koja se zvala Tvornica žigica Drava. Eksplozija opasnih tvari ubila je jednu radnicu te teško i lakše ozlijedila još četiri radnice, koje su tog kobnog jutra prebirale po PET ambalaži, ilegalno uskladištenoj u ruševini stare tvornice. Direktor reciklažnog biznisa za tu je nesreću optužio nekog nesretnog radnika zaduženog za sigurnost na radu, a sa sebe je sprao svu ljagu odvozeći torbu novaca kao odštetu obitelji umrle radnice. Nije to bila odšteta, nego kupovanje slobode i zatvaranje usta oštećenih obitelji da ne podignu tužbu ili slučajno svjedoče protiv njega.

Mnogo se tih dana pisalo o Zvonku Bedeu, samo da podsjetim, a da ne ponavljam prepisujući:

http://www.jutarnji.hr/osijek--pet-zena-ozlijedeno-u-eksploziji-u-bivsoj-tvornici-zigica/949326

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/130441/Zapaljive-bacve-u-sibicari-Drava-jos-2006-godine.htmlhtml

Plastični pijun u slavonskoj „privatizaciji“

Zvonko Bede, „uspješni gospodarstvenik“ po izboru osječkog povjerenika stranke OraH, ustvari je ostatak malobrojnih još nekažnjenih špekulanata i „podguznih muha“ koje je svojedobno instalirao nekadašnji župan i vođa Osijeka u ratu i miru- Glavaš Branimir.

Zvonko Bede svoj je uspon počeo prije Domovinskog rata dolaskom na mjesto direktora u Litokratonu, tvornici koja je obavljala grafičke djelatnosti i djelomično proizvodila kartonsku ambalažu. Drugu Bedeu je omogućeno da u razdoblju od lipnja 1996. do ožujka 1997 kupi većinski dio dionica Litokartona za ondašnjih 190 tisuća maraka kreditom tadašnje Slavonske banke. Kad je postao vlasnik tvornice, proglasio je stečaj i radnike poslao na Zavod za zapošljavanje. Pod nazivom Gratfička Tvornica Litokarton ipak je tvrtka fiktivno nastavila postojati, na drugoj adresi, a u jesen 2009.godine na glavnoj skupštini ponovo je za direktora tvrtke izabran Zvonko Bede. Na kraju uz suglasnost stečajnog suca po rješenju broj 13 ST-522/11-42 od 1. veljače 2013. objavljena je završna dioba radi namirenja vjerovnika, pa je GT Litokarton valjda konačno zatvoren. Stara zgrada Litokartona pod zaštitom je kao industrijska arhitektura, prodana je privatnoj očnoj medicinskoj ustanovi. Trgovanjem dionicama uz pomoć Hrvatskog fonda za razvoj, osnivanjem nove tvrtke Doseg, uzimanjem kredita i kojekakvim špekulacijama, Bede je postao vlasnik trgovine Na-ma-e. Ostat će zapamćen po tome što je isparcelizirao cijeli njezin prvi kat i tako je rasprodao novim vlasnicima. Kada je novi kupac, Konzum, preuzimao objekt, ostalo mu je samo prizemlje samoposluge. U periodu upravljanja Na-mom Bede je upao u aferu prodavajući u samoposluzi kobasice zaražene trihinelom, kupljene u ilegalnoj baranjskoj klaonici u vlasništvu jednog od osječkih župnika, pokojnog velečasnog Radmana.

U ljeto 2001. g. Bedeu je lokalna politička struktura HDZ-a omogućila ulazak u vlasničku strukturu Tvornice žigica Drava, a preprodajom i špekulacijama sa dionicama u tijeku pretvorbe Bede je postao zadnji vlasnik upropaštene jedinstvene tvornice u Europi-tvornice žigica. Uspješno ju je ugasio u ljeto 2003.godine. Stala je i proizvodnja plastične stolarije Vizual by Drava, te pirotehnike za vatromete.

.Mnogo se o tome pisalo u novinama, tada. Istovremeno je Bedeova „nova“ tvrtka Doseg tonula u stečaj, uz dug državi, raznim bankama i dobavljačima u iznosu od 13 milijuna kuna. Tada je drug Zvonko Bede , u travnju 2005.godine, osnovao tvrtku Drava International, čija je djelatnost reciklaža sekundarnih sirovina i proizvodnja plastike, isto kao i djelatnosti posrnule tvrtke Doseg.

Kako je proradila Drava International, koliko se novaca odvrtilo u toj tvrtki koja je poslovala unutar ruševina tog tvorničkog kompleksta tvornice žigica- također se mnogo pisalo i govorilo:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/detalji-tajnog-rata-oko-otpada-otkrivamo-kako-je-propala-najveca-investicija-varazdinske-biskupije/625899.aspx

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/59338/seks-trazio-kredit-za-osjeckog-poduzetnika.html

Ne treba se plašiti javno izgovorene istine da našim smećem trguje i „gospodari“ mafija, vrlo bliska talijanskoj eko-mafiji. Zbog mafijaških prijetnji sa mjesta ministrice okoliša otišla je i Mirela Holy, sadašnja predsjednica perspektivne i uznapredovale mlade stranke OraH:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/gobac-i-vukojevic-privilegirani-su-i-u-ovoj-vladi-imaju-monopol-i-enormne-profite-na-drzavnim-subvencijama/644423.aspx

Obzirom da iza njegovog nadasve drčnog ponašanja stoji neka „snagatorska“ obrana, može izjavljivati gluposti, poput mogućnosti proizvodnje dizela iz PET ambalaže uz pomoć NASA-inog stroja, čije su „puštanje u rad“ morali zaustaviti inspektori !

http://www.jutarnji.hr/-dao-sam-2-2-milijuna-eura-za-nasa-in-stroj-i-sad-jedini-u-regiji-mogu-proizvoditi-naftu-od-pet-ambalaze-/1108973acija“

Krajem ožujka ove godine hrvatska vlada je dala suglasnost Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sklapanje ugovora vrijednog 13 milijuna kuna o nabavi plastičnih vreća s logom Fonda za PET, Al/Fe i stakleni ambalažni otpad. Kao najpovoljnijeg ponuditelja na natječaju Fond je odabrao trgovačko društvo Drava International d.o.o. iz Osijeka. Najzanimljivije je da je jedini ponuditelj na međunarodnom tenderu bila (kao svaki puta dosad) Drava International iz Osijeka.

Iako se za natječaje , javnu nabavu ili tender moraju birati najbolji od ponuđenih, a ukoliko nema mogućnosti izbora, natječaj se ponavlja. Barem je tako u normalnim natječajima. Na moj upit Fondu i Ministarstvu okoliša o eventualnom propustu prilikom odabira jednog od jedinog, Fond je odgovorio da je „postupak proveden po zakonu“.

Čemu služe vreće s vezicama? Da se u njima transportira otpadna ambalaža, PET boce, metalna ambalaža i staklo od dućana u kojem su ju građani predali do oporabitelja. Za PET ambalažu, to je - Drava International.

Bede, MUP i ja

Zvonka Bedea upoznala sam prije trinaest godina, u vrijeme trajanja eko-akcije sakupljanja kartonske ambalaže u nekadašnjoj Na-Mi. U tom periodu se dogodio slučaj sa prodajom trihineloznih kobasica, od kojih su se porazboljevao i dio osoblja samoposluge. Nakon nekog vremena sreli smo se u dvorištu i pogonu tvrtke Doseg, kamo sam došla sa inspektorom zaštite okoliša, jer su Bedea prijavili stanari susjednih zgrada zbog smrada i buke koji su dolazili iz njegovog pogona za reciklažu plastičnih folija. Nedugo nakon toga opet smo se susreli u vrlo lošoj atmosferi na dvorištu bivše tvornice žigica Drava, tada već Drava International-tvornice za reciklažu PET-a i plastičnih folija. Iako je ,kao direktor šibicare, nakon njenog stečaja , imao obavezu ukloniti na propisan način, sve eksplozivne i opasne tvari iz pogona, nikad to nije učinio. Stanari i stanarke okolnih zgrada nekoliko puta su neuspješno prijavljivali inspekciji zaštite okoliša smrad i buku koje je prouzročila preša za plastiku. Sanitarnoj inspekciji prijavljivali su gomilanje štakora unutar napuštenih pogona u kojima se gomilao plastični otpad i PET boce „na divlje“ dovezene iz Bosne i Srbije, koje su se ilegalno reciklirale u preši Drava Internationala. U periodu između 2005.do 2008. godine redale su se prijave za kršenje propisa, neke od njih potpisane mojim imenom. Pismeno smo slali podneske i prijave i u vladu RH. Zamolila sam saborsku zastupnicu Mirelu Holy da postavi pitanje zakonitosti dodjele koncesije za reciklažu PET-a tvrtki Drava International, što je ona i korektno odradila na jednoj od saborskih sjednica. Odgovor na moje pitanje bi je dovoljno nejasan, da ga ne vrijedi ni spomenuti. Ipak, Bede se sa svojim PET otpadom morao iseliti iz stare šibicire i okruženja stambenog naselja u predgrađe. Mešetarenjem na liniji Biloš (OSImpex)- Šmit (Gradnja) dobio je u korištenje napuštenu zgradu bivše ljevaonice željeza OLT, na ulazu u Osijek. Prevezao je pogon preše, ostavivši iza sebe neviđeno smeće u krugu stare šibicare, ali i onaj opasni i eksplozivni otpad iz vremena rada tvornice žigica. Tih dana smo se opet sreli. Kada me ugledao, zaustavio je svoju limuzinu uz pločnik, izašao iz nje i unio mi se u lice: „ Zapamtit ćeš me , piskaralo, moj rep je jako dugačak, pazi da te ne pokupi.“ Nedugo nakon toga dogodila se već spomenuta nesreća u napuštenim pogonima stare šibicare. Žene su u ranim jutarnjim satima sakupljale ostatke plastične folije i PET-a iako zvanično nitko u tim prostorima nije više radio, ali se očito ilegalno skladištio PET. Napisala sam kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu,kao građanka, navodeći da je direktor Bede svojim kršenjem propisa izazvao smrt djelatnice, a Ministarstvu zaštite okoliša zahtjev za oduzimanjem koncesije zbog kršenja propisa o zaštiti okoliša i sigurnosti. Nedugo poslije pozvana sam u osječki MUP, kod izvjesnog inspektora Šarca, koji me posjeo u malu kancelariju, izvadio iz ladica debeli štos papira i fascikala. Dva sata mi je objašnjavao da su to sve prijave protiv druga Zvonka Bedea, ali će se nažalost morati odbaciti ili ostaviti da se na njih nataloži birokratska prašina. Moju kaznenu prijavu također će državno odvjetništvo odbaciti. Objasnio mi inspektor da je drug Bede već „sredio“ odštetu sa obitelji umrle djelatnice, ali i sa ostalima koji su nastradali u eksploziji, pa sam ostala i bez svjedoka. Potom dugo nisam susretala druga Bedea, sve do trenutka kada je zasjeo u sredinu za stol, iznad transparenta stranke OraH, te progovorio o svom gospodarskom uspjehu kralja plastičnog smeća.

Treba li osuđivati tog čovjeka? Ne, on je sastavnica trulog sustava, kao što je to talijanska eko-mafija u Italiji. Treba ukloniti sustav.