Okolišno novinarstvo

Okolišno novinarstvo je na listi opasnih pothvata, uz novinarstvo koje razotkriva organizirani kriminal. Jer, plansko isrcpljivanje prirode, uništavanje ekosustava i života u ime grabeži i profita jest organizirani kriminal. U Hrvatskoj se okolišno novinarstvo pojavilo samo na trenutak, ali nije uspjelo opstati u mainstreamu.

ponedjeljak, 7. listopada 2013.

Rastu urbani vrtovi



 
Urbani vrtovi su više nego zdrava i vlastito uzgojena hrana na stolu. Oni predstavljaju ekološko i ekonomsko osvješćivanje, samoodrživost i suverenost pojedinca i društva u cjelini,te početničke korake ka permakulturi.
U Hrvatskoj su urbani vrtovi novija praksa, dok u zemljama Europe, Australije i obaju Amerika postoje desetljećima. Njihova je vrijednost višestrana jer potiču fizičku aktivnost i prehrambenu sigurnost , razvoj zajedništva, solidarnosti, uzajamne pomoći, te vraćaju njihove korisnike i korisnice u međusobnu direktnu komunikaciju i druženje. 
U urbanim vrtovima ljudi uzgajaju vlastitu zdraviju hranu,bez kemijskih sredstava za zaštitu bilja, proizvode kompost, razmjenjuju sadnice i sjemenje, a građani i građanke unutar nekih naselja imaju zajedničke vrtove i vlastitu banku sjemena povrća, voća, aromatičnog i začinskog bilja i cvijeća. 
Urbani vrtovi ili community gardens  su nužni odgovor na klimatske promjene. Osim toga, u vrijeme krize i recesije uzgoj hrane u svom vrtu je sve povoljnija alternativa kupovini u dućanima u kojima su cijene svakim danom sve veće.  Organiziranje vrtova pokazuje da pojedine lokalne vlasti pametnije upravljaju gradovima uspostavljajući te male ekosustave. Urbano vrtlarstvo je odličan način za ohrabrivanje međugeneracijskih odnosa. Živi svijet kukaca i ptica stvara novi ekosustav, obogaćujući siromašnu bioraznolikost gradskih zona u betonskom okruženju dehumaniziranih naselja.

Formiraju se i zajednice koje imaju i obrazovni karakter. Pored učenja o sadnji i održavanju vrtova, ljudi se podučavaju zdravijem životu, poduzetništvu te kako upravljati novcem i okolišem.
Unazad nekoliko godina gradske uprave Zagreba, Varaždina, Virovitice, Osijek, Vukovara, Ivanić grada i Belišća daju na korištenje svoja neiskorištena zemljišta ( građevinska ili mješovita namjena) građanima i građankamma za organiziranje urbanih vrtova. Osnovni uvjet je da proizvodi ne smiju imati komercijalnu namjenu.
Virovitičankama i virovitičanima parcele za vrtove ponuđene su bez naknade. Prednost u dodjeli po 400 m2 imaju korisnici i korisnice socijalne skrbi, nezaposleni dio građanstva i umirovljenici i umirovljenice, te svi oni koji žive u „betonskim“ stambenim naseljima, a nemaju vlastite zemlje u okolini grada.  Varaždinski urbani vrtovi šire se na 7.700 m2 zapuštenog gradskog zemljišta u sklopu gradskog sajmišta. Parcele koristi četrdesetak građanki i građana Varaždina. Grad Osijek ima najveći broj urbanih vrtova u Hrvatskoj.
 Englezi, Danci, Nizozemci, Francuzi, Nijemci godinama uživaju u svojim plodovima izraslim u malim povrtnjacima zasađenim na krovovima i terasama stambenih i poslovnih višekatnica i nebodera.
Stanovništvo napuštenih američkih velegradova, na zajednički uzgoj povrća natjerala je glad i neimaština. Na primjeru Detroita, nekadašnjeg carstva automobilske industrije, najbolje se očituje vrijednost urbanih vrtova. Ogromne površine nekadašnjih parkova, zarasle u drač, stanovništvo koje je ostalo živjeti u dijelovima Detroita prekopalo je u vrtove. Nakon nekoliko godina razvili su proizvodnju povrća i voća bez upotrebe kemijskih sredstava, te otvorili lokalne tržnice zdrave hrane.
Popularne „gradske bašte“ imale su veliku ulogu u psihosocijalnom oporavku stanovništva Sarajeva. Organizirani iz čiste nužde prehranjivanja, ubrzo su se razvili kao izvrsne lokacije za izgradnju mira i međusobne tolarancije među ratom razdvojenim stanovništvom.  

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda

(Izvorno objavljeno u Agroglasu)

0 komentara:

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica