Okolišno novinarstvo

Okolišno novinarstvo je na listi opasnih pothvata, uz novinarstvo koje razotkriva organizirani kriminal. Jer, plansko isrcpljivanje prirode, uništavanje ekosustava i života u ime grabeži i profita jest organizirani kriminal. U Hrvatskoj se okolišno novinarstvo pojavilo samo na trenutak, ali nije uspjelo opstati u mainstreamu.

ponedjeljak, 7. listopada 2013.

OSpera- osječki permakulturni aktivisti i aktivistice



 Permakultura je svjesno oblikovanje i održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava kojeg odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava,harmonična integracija ljudi i krajolika, koja na održivi način osigurava hranu, energiju, sklonište i ostale materijalne i nematerijelne potrebe. To je također interdisciplinarna znanost o Zemlji. Objedinjuje mnoge klasične znanosti i usmjerava ih na brigu o Zemlji, brigu o ljudima, mudar nadzor širenja populacije i nadzor potrošnje materijalnih dobara.
Urbane i permakulturne vrtove treba razlikovati, jer su ovi drugi specifičniji po pristupu. U Hrvatskoj permakulturna “scena” upravo doživljava svojevrstan bum. No, potpuno cjelovitih permakulturnih projekata kod nas još zapravo nema, iako su na dobrom tragu, poput  Recikliranog imanja u selu Vukomeriću pokraj Zagreba ili Eko-sela Blatuša.

U najzabačenijem i još neuređenom dijelu osječkog studentskog Kamupsa formira se prvi osječki permakulturni vrt. Na toj je površini još prije dvadesetak godina  exYu vojna sila rulala i garažirala moćne tenkove i „pinzgauere“. Veliki kompleks zgrada i pomoćnih objekata sagradila je Austrougarska monarhija isključivo za vojne namjene. Tek od 2001.godine taj ogromni prostor došao je u civilne ruke. Ovi su podaci jako važni za formiranje permakulturnog vrta, jer pokazuju kako je tlo unutar prostora uništeno, te koliko će trebati vremena i rada da se ono može koristiti za uzgoj bilja.
Osječki permakulturni vrt  je inicijativa koju je pokrenula  prof. dr. sc. Marija Heffer  s osječkog Medicinskog fakulteta i jedna od prvih permakulturnjaka u Hrvatskoj, okupivši  u udrugu OSpera  dvadesetak  volontera i volonterki . Osječki permakulturni aktivisti i aktivistice pokušavaju na  tri tisuće kvadrata, od čega polovica pripada bivšim garažama, raditi demonstracijsko-eksperimentalni poligon, sa ciljem uzgajanja  autohtonog sjemena kao i stare autohtone sorte. Sjeme i rasade iz vrta darivati će se   građanima i građankama. Na taj način sačuvati će se neke sorte koje su već  na pragu izumiranja,  vratiti u korištenje te biti baza za osnivanje „banke sjemena“ .
Mario Miličić, predsjednik  OSpera-e objasnio je funkcioniranje prvih gredica izgrađenih na razbijenoj betonskoj podlozi i tlu koje nema nikakvu kvalitetu. „Podloga su razni drveni materijali od kojih su napravljenje uzdignute gredice. Drvo se zasipa zemljom u kojoj ono trune i ispušta vlagu, gnoji i stvara zračne pukotine te pomaže da se uhvati korijen biljke. Stvara se i podzemni živi svijet glista, kukaca i drugih životinjica. Gredice postaju više-manje samoodržive. Na gredice smo stavili debeli sloj malča koji ima sličnu funkciju kao zemlja, štiti ali i trune.“
Model „tri sestre“
Kroz sredinu vrta sadio se model „tri sestre“, odnosno  kukuruz, grah penjač i bundeve. „Grah penjač se sadi zato što svojim dubokim korijenom iz tla izvlači natrij i penje se po stabljici kukuruza, dok bundeva ima ulogu malča jer ne dopušta isparavanje i naglo sušenje tla. To je metoda kojom su se služili Indijanci u Sjevernoj Americi“, objasnile su volonterke permakulturnog vrta.
Ovoga ljeta na gredicama je izrasla rajčica, kvrgava, nepravilna, ali crvena i mirisava. Ima i raštike, nekoliko bundeva, po tragovima na zemlji vidi se da su se stanovnici i stanovnice Kampusa već posluživali prvim plodovima iz ovog neobičnog vrta na još neobičnijoj lokaciji. Obzirom da koncept permakulture i održivog razvoja ne podrazumijevaju sebično prisvajanje prirode, očito je da ovaj vrt u Kampusu doprinosi tome principu.
Visoke, spiralne gredice kao sastavnice permakultrnog vrta, zasađene su aromatičnim i ljekovitim biljem, poput pelina, matičnjaka, kadulje, timijana, vlasca... Betonski stupovi, spomenici nekadašnjih garaža, ovijeni su stabljikama visokog graha, te čine prizor još bajkovitijim.
Sa prvim jesenjim danima koji će, nadamo se donijeti više padalina, osvježit će se i gredice na kojima raste loboda. Za većinu je to korov koji se uništava raznim herbicidiam, ali za poznavaoce prirode, loboda je izvrsna biljka koja ima svojstva špinata, bogata željezom i vrlo zdrava.     
U rujnu OSpera počinje sa „izgradnjom“ zimskog vrta, odnosno zatvaranjem prostora između betonskih stupova nekadašnjih tenkovskih garaža. U zimskom vrtu nastavit će se sjetva i sadnja prikupljenog autohtonog i starog sjemena.  
U permakulturni vrt treba  ulagati mnogo vremena i fizičkog rada. Kako bi udruga OSpera zainteresirala što više ljudi, osmislili su „banku vremena“ : koliko radnih sati netko uloži u rad u permakulturnom vrtu, toliko će mu se vratiti kad zatreba neku volontersku pomoć. 

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda
(Izvorno objavljeno u Agroglasu)

0 komentara:

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica