Okolišno novinarstvo

Okolišno novinarstvo je na listi opasnih pothvata, uz novinarstvo koje razotkriva organizirani kriminal. Jer, plansko isrcpljivanje prirode, uništavanje ekosustava i života u ime grabeži i profita jest organizirani kriminal. U Hrvatskoj se okolišno novinarstvo pojavilo samo na trenutak, ali nije uspjelo opstati u mainstreamu.

ponedjeljak, 21. listopada 2013.

Tamni li naše„suho zlato“



Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda (Izvorno objavljeno u Gospodarskom listu)

Svima je znano da je kukuruz bio omiljena biljka plemenima Azteka, Inka, Maja,te se iz Centralne Amerike proširio u Europu. Danas je  kukuruz  treća svjetska kultura (nakon pšenice i riže), na kojoj se temelji globalna prehrana. Kukuruz je višestrano korisna biljka. Zrno jedu ptice, ribe, ljudi, životinje. Od svježe stabljike se proizvodi stočna hrana, sušenom stabljikom se pokrivaju podovi i krovovi, od lišća se izrađuju korisni predmeti, nekad je „komušina“ služila umjesto madraca u krevetima. Ogoljeni klip,otučak, odlično je gorivo za loženje klasičnih peći. Od kukuruza se proizvode jestivo ulje, bioetanol, lijekovi...
Najveće površine zasijane kukuruzom imaju SAD (oko 28 milijuna ha), Kina (oko 19 milijuna ha), Brazil i Argentina, (oko 12,5 milijuna ha), Meksiko (oko 7 milijuna ha) i drugi. Najveću proizvodnju po hektaru imaju SAD, Francuska i Mađarska. Obzirom da brzorastuća populacija azijskih država treba za prehranu sve više mesa, za stočarsku industriju potrebno je sve više kukuruza. Zato je kukuruz  još uvijek „suho zlato“, iako ga uništava sve više bolesti izazvanih posljedicama klimatskih promjena.

Kukuruz je prva biljka na kojoj je testirana, usavršena i komercijalizirana biotehnologija (BC) i genetska manipulacija (GMO). Glasnogovornik europskog povjerenika za zdravlje Toni Borg najavio je skorašnje dopuštenje  uvoza SmartStax  kukuruza otpornog na herbicide, koji se sam brine  o zdravlju svoga zrna, stvarajući otrove koji ubijaju insekte. Robot GMO kukuruz uzgajat će se samo za proizvodnju stočne hrane, najavili su iz Pioneera, odnosno Monstanta. U poljoprivrednom sektoru u europskoj regiji zavladalo je nezadovoljstvo radi unošenja ovakve sorte, koja će definitivno ugroziti proizvodnju „klasičnih“ i hibridnih sorti kukuruza dobivenih biotehnologijom.
Iako robota GMO kukuruza  nezavisni europski stručnjaci smatraju ozbiljnom prijetnjom potrošačima i okolišu, lobisti GMO-a predviđaju da bi ovo mogla biti zadnja kukuruzna jesen u Europi, u kojoj su pobrane neke „stare“ hibridne sorte kukuruza, neotporne na sušu, poplavu i neke bolesti, ali ipak sigurnije za prehranu ljudi i stoke.

 Problemi, štete i izostanak obeštećenja
Obzirom na njegovu korisnost i raširenost, kukuruz je sve češće izložen oštećivanju i manipulacijama. Prošlo je tek nekoliko mjeseci od kako je hrvatsko mljekarstvo uništio aflatoksin, pronađen u mlijeku krava koje su se hranile stočnom hranom od gljivično bolesnog kukuruza, uvezenog iz susjedne zemlje. Posljednih desetak godina napada ga i jede kukuruzni moljac. Još nema sustavne obrane od toga kukca, pa je šteta procjenjena na sjemenskom kukuruzu u 2010.godini iznosila gotovo 10% na ukupni prihod. Kukuruzna zlatica, koja se prvi put u Hrvatskoj pojavila1996.godine,  u Vukovarsko-srijemskoj  županiji, proširila se po cijeloj Hrvatskoj, rušeči stabljike kukurza i uništavajući negdje i do 15 % uroda.
Mnogi se sjećaju akcije ministrstva poljoprivrede, u ljeto 2004.godine, kada je uništeno oko 2.000 hektara kukuruzišta u Slavoniji, radi sumnje u GMO sjeme kupljeno na tako zvanom „svjetskom tržištu“.
U ova slučajno odabrana četiri primjera šteta vezanih za kukuruz, poljoprivredni proizvođači nisu dobili nikakve odštete, bez obzira na sva izrečena obećanja. U slučaju uništavanja kukurizišta radi sumnje na GMO, tadašnji ministar poljoprivrede Čobanković obećao je naknadu štete od 7.200 kuna po hektaru. Radi uništavanja kukuruza kukuruznom zlaticom ili moljcem,  odštete nisu „predviđene“. A naknade za štete mljekarima koji su kupili krmnu smjesu sa zatrovanim kukuruzom i time slučajno uništili mlijeko, nisu bile predviđene, pa tako ni plaćene. Ministrtsvo poljoprivrede im je ponudilo kompenziranje kroz podjelu  zdravog krmiva za krave, ali to nimalo nije ublažilo prevelike štete koje su napravljene domaćem mljekarstvu.
Od 2002. godine, postepeno ali sigurno, poljoprivredni sektor u Hrvatskoj stradava od suša i poplava, odnosno posljedica klimatskih promjena. Zadnjih nekoliko godina ljetne temperature spaljuju polja kukuruza baš u vrijeme kada biljci treba najviše vode. Obzirom da je umorno tlo, iscrpljeno predoziranjem umjetnim gnojivom i raznim zaštitnim sredstvima, te lišeno podzemne bioraznolikosti, postalo porozno, a korjen biljke sve slabiji, kukuruz ne može vući vodu iz prirodnih rezervoara. Stabljika se osuši, plod napadaju nametnici i bolesti. Dugotrajne suše čine kukuruzu nepopravljivu štetu. 

 Berba i prodaja
Berba kukuruza u cijeloj regiji, tako i kod nas, počela je ranije nego prijašnjih godina. Uzrok tomu su klimatske promjene čije su posljedice prouzročile nagle izmjene vremenskih krajnosti,od srpanjskih katastrofalnih poplava do kolovoških  žestokih suša. Kukuruz je uglavnom spaljen tijekom vrućina i suša u kolovozu.
U Hrvatskoj je u proljeće ove godine kukuruzom zasijano ukupno 310 tisuća hektara.  Koliko će biti ubrano sa tih površina pokazat će se za koji dan, no mnogi očekuju pad prinosa za 20-tak posto. Podaci iz  2012. godine kažu da je  na istoj količini hektara  proizvedeno 1.348.000 tona kukuruza, po hektaru 4,4 tone. To je 22 posto manje nego u godini prije, kada je iznosio 5,7 tona po hektaru. Kolika će biti cijena otkupa kukuruza u Hrvatskoj, još nije utvrđeno. No, prateći veleprodajne cijene na domaćem tržištu u kolovozu ove godine, trgovci pretpostavljaju da će otkupna cijena biti oko 1,31 kn/kg,  odnosno oko 1.300 kuna po toni.
Obzirom da država nije popustila pred ljetošnjim prosvjednim  zahtjevima poljoprivrednih proizvođača za isplatu subvencija za žitarice, neće više pomagati sa subvencijama za plaćanje skladištenja kukuruza namjenjenom tržištu. Poljoprivrednici se moraju okrenuti samostalnom traženju mogućnosti za  spremanje i plasman kukuruza. Osim što postoje tradicionalni prekupci i trgovci, otvaraju se i legalnije mogućnosti. Pokazuje to primjer jednog osječkog poduzetnika, koji u jeku jesenskih berbi kukuruza i vađenja šećerne repe, otvara prvu hrvatsku agroburzu. Osnivanje agroburze pomažu  brokerska kuća iz Luksemburga i jedna strana banka, a preko nje će seljaci moći plasirati svoj urod, od svih žitarica do kukuruza. Također će za slijedeću sjetvu moći zatražiti i kredite.
Inače, cijena kukuruza na mađarskoj burzi BSE u kolovozu je bila 1,04 kn/kg, dok prognoze za siječanj-veljaču 2014. godinu postavljaju cijenu od 1,14 kuna za kilogram. Na francuskoj burzi EURONEXT prosječna cijena iznosi 1,28 kn/kg. Prosječna cijena kukuruza u kolovozu ove godine u EU  iznosila je 195,75 eura po toni.
Mađarska, jedna od „kukuruznih sila“ u Europi, koja će od vlastite berbe imati samo 4 milijuna tona kukuruza (polovica prošlogodišnjeg uroda), po domaćoj cijeni od  od 338,6 dolara za tonu, prisiljena je  uvoziti kukuruz iz Argentine i Ukrajine po cijeni od  270,90 dolara za jednu tonu. U Italiji , nakon Francuske i Rumunjske trećoj po proizvodnji kukuruza u EU, urod će jedva dostići prošlogodišnji, oko 8 milijuna tona. Ništa bolje situacija sa kukuruzom nije ni u Španjolskoj, Francuskoj i Rumunjskoj. Tržište kukuruzom ove jeseni vrlo burno, jer  su prinosi u SAD i centralnoj Americi premašili prošlogodišnji urod za 10%, pa iznose gotovo milijardu tona. To će svakako utjecati na konačnu cijenu na svjetskom tržištu. 

 Soja u zamjenu za kukuruz
Zapadnoeuropska tržišta i i industrija stočne hrane, zahvaćena klimatskim promjenama i uništavanjem poljoprivrede posljedicama istih, zatekla se u kroničnom manjku  kukuruza.
Globalno ne podržavajući nastojanja Pioneera i Monsanta za uvođenjem nedovoljno provjerenog  SmartStax „robot“ GMO kukuruza,  europski poljoprivrednici su  skloniji promjenama proizvodnje. Stoljetna vladavina kukuruza kao glavne sirovine, počela je predstavljati ozbiljan problem i prijetnju okolišu, higijenskoj sigurnosti i ispravnosti hrane. Uzroci su raznovrsni, vjerojatno je  među njima i nedostana ispitanost djelovanja BC komponenti, ali primarni uzroci su ekološko-higijenski. Radi njih nastali su razni toksini i gljivična oboljenja kukuruznog zrna, koja šire opasnosti u daljem prehrambenom lancu.
Jednostavno, ako je kukuruz prerizičan, treba ga zamijeniti sa biljkom slične ili bolje prehrambene vrijednosti te bolje prilagodljivosti na klimatske promjene. Za sada je najjači kandidat soja. Proizvodnju kukuruza bi trebalo ostaviti za potrebe proizvodnje bioetanola, a planirane dvije tvornice u Slavoniji bi za proizvodnju trebale  godišnje milijun  tona kukuruza.

0 komentara:

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica