Tko želi uništiti hrvatsku izvornu pasminu turopoljskih svinja?

Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda

Pa neka netko kaže da među nama nema fašizma, makar prikrivenog, kojeg najčešće pokazujemo u odnosu prema slabijima, drugoj vrsti, nesposobnima da se obrane od nas ljudi...

Prema Nacionalnom programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj „izvorne i zaštićene pasmine domaćih životinja naslijeđe su Republike Hrvatske čija je vrijednost vidljiva na ekonomskoj, socijalnoj, prirodnoj i kulturološkoj razini. Izvorne pasmine su živi spomenik minulih vremena koje čuvaju identitet podneblja.U istom nacionalnom programu navedeno je da je „erozija dijela izvornih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj stoljećima prisutna na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, dovodeći u pitanje njihovu opstojnost. Glavni razlozi nestanka dijela izvornih pasmina u Republici Hrvatskoj su: globalizacija, koncentracija ekonomske moći, promjena poljoprivrednih proizvodnih sustava (industrijalizacija), smanjenje raspoloživih pašnjačkih površina, prirodne nepogode, neprimjeren selekcijski rad...Ništa od navedenog nije uzrok niti razlog sistematskog i kontinuiranog uništavanja turopoljskih svinja, naše autohtone pasmine koja je u zakonskim aktima zaštićena ali i naglašeno ugrožena. Ovo temeljito uništavanje provodi se pod okriljem veterinarske inspekcije i državne institucije koja je zadužena za brigu o svim izvornim pasminama-ministarstva poljoprivrede. Udruga Plemenita općina turopoljska opredijelila se za očuvanje i uzgoj turopoljske svinje.Od početka rada udruge do danas vetrinarska inspekcija otela im je, ubila i preko mesarski tvrtki preprodala gotovo 300 svinja, nanoseći im ogromne financijske gubitke više od 800.000 kuna. Zadnju eutanaziju turopoljskih svinja u kolovozu 2011.godine naredila je g-đa vetrinarska inspektorica Aneta Karakaš, potpisavši bezrazložno ubijanje 25 krmača, čijih 60 prašćića ugibaju od gladi, cvileći za svojim zaklanim majkama.

Prema Nacionalnom programu očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj „izvorne i zaštićene pasmine domaćih životinja naslijeđe su Republike Hrvatske čija je vrijednost vidljiva na ekonomskoj, socijalnoj, prirodnoj i kulturološkoj razini. Naslijeđene izvorne pasmine domaćih životinja u svojim genima objedinile su tisućljetna događanja iz svog okruženja, pod utjecajem ili bez utjecaja čovjeka. Izvorne pasmine su živi spomenik minulih vremena koje čuvaju identitet podneblja. Njihovi geni mogući su potencijal za sigurnost proizvodnje hrane u budućim vremenima u kojima će važnost njihove otpornosti i prilagodljivosti doći do punog izražaja...“ U istom nacionalnom programu navedeno je da je „erozija dijela izvornih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj stoljećima prisutna na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, dovodeći u pitanje njihovu opstojnost. Glavni razlozi nestanka dijela izvornih pasmina u Republici Hrvatskoj su: globalizacija, koncentracija ekonomske moći, promjena poljoprivrednih proizvodnih sustava (industrijalizacija), mehanizacija poljodjelstva, smanjenje raspoloživih pašnjačkih površina, prirodne nepogode, pojave bolesti, neprimjeren selekcijski rad, nekontroliran uvoz egzotičnih pasmina, depopulacija i urbanizacija ruralnih sredina.“

Ništa od navedenog nije uzrok niti razlog sistematskog i kontinuiranog uništavanja turopoljskih svinja, naše autohtone pasmine koja je u zakonskim aktima zaštićena ali i naglašeno ugrožena. Ovo temeljito uništavanje provodi se pod okriljem veterinarske inspekcije i državne institucije koja je zadužena za brigu o svim izvornim pasminama-ministarstva poljoprivrede.

Kao što je konjogojstvo pretrpjelo nekoliko godina vladavine i „upravljanja“  bivših samozvanih stručnjaka „konjskih bogova“ i njihovih instalacija, kao što se uzgajivači i čuvari izvorne pasmine goveda podolca bore protiv otimačine životinja koju im rade veterinarske inspekcije proglašavajući razna „oboljenja“, tako se sada preko turopoljskih svinja prebijaju kompleksi koje imaju veterinarski inspektori, opravdavajući svoj rad „pisanjem u pravilnicima“, zastarjelim propisima koji još uvijek nisu usuglašeni sa novim zakonima i EU direktivama, ali i bolesne ambicije klaoničara, trgovaca mesom i ugostitelja za brzom zaradom kroz prodaju „hrvatskih delicija“.

Eutanazija turopoljskih svinja

Udruga Plemenita općina turopoljska opredijelila se za očuvanje i uzgoj turopoljske svinje.Očuvanje i zaštita turopoljske svinje počeo je prije nekoliko godina kao zajednički projekt Agronomskog fakulteta i Plemenite općine turopoljske koji se, protivno mišljenju Hrvatskih šuma počeo provoditi u nekadašnjem lovačkom gateru u šumi Šiljakovečka dubrava, nedaleko od Velike Gorice. Iako se šumari nisu nikad pomirili s činjenicom da se turopoljska svinja vratila u šumu i živi na prirodan način, jedući žir i drugo šumsko blago, prestali su se javno buniti protiv projekta. Lovci se također nisu slagali da im se svinje „motaju“ po lovištu i koriste njihove napuštene gatere, pa se može pretpostaviti da izvor svih nevolja koje prate udrugu uzgajivača turopoljskih svinja potiče baš iz ta dva sektora.

Od početka rada udruge uzgajivača turopoljske svinje do danas vetrinarska inspekcija otela im je, ubila i preko mesarski tvrtki preprodala gotovo 300 svinja. Sve te veterinarske kontrole šalje ministarstvo poljoprivrede, u čijoj su nadležnosti i veterinari i izvorne pasmine. Srećom da se za uzgoj turopoljskih svinja zainteresirao Branko Borković, najpoznatiji uzgajivač konja posavca, pasmine koja je zahvaljujući zalaganju Borkovićevom postala poznata diljem svijeta kao izvorna hrvatska pasmina konja. Zasigurno će krdo turopoljskih svinja naći utočište u njegovom gateru, ako ih u međuvremenu ne pronađe veterinarska inspektorica Karakaš.

Eutanazija koju je u kolovozu 2011.godine naredila g-đa vetrinarska inspektorica Karakaš te potpisala bezrazložno ubijanje  25 krmača, čijih 60 prašćića ugibaju od gladi, cvileći za svojim zaklanim majkama, nije prva eutanazija turpoljskih svinja.

Ujesen 2008.godine iz dva gatera u kojima žive svinje (Turopoljski lug i Lukavac) naprasno je izvedeno i zaklano 150 turopoljskih svinja, iza kojih je ostalo na desetke prašćića, koji su ubrzo umrli od gladi, jer nisu mogli odrstati na „dudi hranilici“. Veterinarska inspekcija zaključila je da je opasna brucenoza napala svinje i okolinu, pa ih je trebalo smaknuti, a meso prodati.

Slijedeće, 2009.godine izdvojeno je 11 od 35 svinja zbog sumnje na brucelozu te su poslane na eutanaziju. Sasvim slučajno utovareno je njih 9, a nakon klanja veterinarski institut je primio uzorke organa zaklanih svinja i utvrdio da je samo jedna doista imala brucelozu. Nakon dva tjedna ponovljeno je testiranje cijelog stada, uključujući ove dvije koje su slučajno ostale neutovarene, i utvrđeno je da niti jedna nema brucelozu!

 

Naime, prema analizama krvi svinje su oboljele od bruceloze- bolesti reproduktivnih organa. Bruceloza je „osobna“ bolest svinja, koja se tiče njihovih zdravih ili oboljelih splonih organa, nije opasna niti za svinje niti za ostale životinje, a kamoli za ljude koji jedu svinjsko meso! Da spomenem toliko nam zazivanu EU: Europska unija brucelozu čak i ne priznaje kao bolest!  U Hrvatskoj je zabranjeno je cijepljenje svinja protiv bruceloze , ali i liječenje svinja oboljelih od bruceloze svinja. Znači, za uzgajivače turopoljskih svinja to je šah-mat!

Zbog sumnje na brucelozu do sada je eutanizirano 202 krmače i 7 nerasta te je uginulo 97 malih praščića, a utvrđena šteta od 802 tisuće kune. Udruzi Plemenitoj općini turopoljskoj nikada nije isplaćena načinjena šteta. Inače, ova udruga koja se bavi očuvanjem pasmine i živi od toga, godišnje ima 400 tisuća kuna direktnih troškova za rad sa svinjama. Grad Velika Gorica, Zagrebačka županija i državni poticaji donesu tek trećinu potrebnih novaca.

Da bude jasnije, Udruga Plemenita općina turopoljska ne uzgaja turpoljsku svinju zato da je drže kao ukras. I oni se bave uzgojem radi prodaje, što za dalju uzgoj, što za prehrambeno tržište. Ali rade to na način kako prirodni procesi diktiraju i zasigurno ne prodaju krmače koje su se tek oprasile ili prasce koji još sisaju!

Aneta Karakaš odlučila dokrajčiti pasminu turopoljskih svinja

'Turopoljska svinja je stoljećima živjela u ovim prostorima, a izgleda kad se inspektorica Kakarkaš počela brinuti o njima, da će svinja turopoljska nestati odavde', upozorio je turopoljski podžupan Stjepan Čunčić, prilikom posljednjeg oduzimanja svinja i odvoza na klanje. No viša državna veterinarska inspektorica Aneta Karakaš kaže da je Turopolje moguće žarište klasične svinjske kuge te da nije bezazleno ono što oni rade.

Tako je najavila skorašnji pokolj preostalih turopoljskih svinja u drugom Lukavačkom gateru, a vjerojatno i spaljivanje cijelog prostora, jer se samo tako, tamaneći izvornu pasminu, u Hrvatskoj borimo protiv svinjske kuge!

U svome pismu od 8.kolovoza ove godine, upućenog Ministarstvu poljoprivrede-veterinarskoj inspekciji, župan Plemenite općine turopoljske, Franjo pl. Kos, napisao je da nisu još uvijek dobili detaljno izvješće „da li su svinje bolesne ili je samo pozitivna reakcija na protutijela bruceloze“, a ono što vide iz izvješataja jesu potpuno različiti podaci o takozvanim zaraženim svinjama. 

„Zadnji puta od 9 komada zaklanih krmača samo jedna je bila bolesna, što je utvrđeno ispitivanjem uzoraka reprodukcijskih organa, a od 209 svinja nikad nije utvrđeno koliko je uistinu bilo bolesno, niti smo dobili Izvješće,  ni ovaj puta nismo dobili izvješće s utvrđenim titarom što je utvrđeno Pravilnikom o suzbijanju bruceloze svinja, iako smo dopisom Veterinarskoj stanici Velika Gorica to tražili, jer se i tako uspoređivanjem rezultata iz prvog vađenja i drugog može bliže i bolje utvrditi zdravstveno stanje, a to je i naređeno Pravilnikom o mjerama za suzbijanje bruceloze svinja ( NN br.26/06), čl.5. točka 2., što ni ovaj puta nije ispoštivano,“ u pismu podsjeća instituciju na njihovu nedjelotvornost.

„Molim Vas i za žurnost vašeg mišljenja glede mojih prijedloga i spremni smo za sastanak s Vama i veterinarskom inspektoricom Anetom Karakaš, jer je klanje određeno za 10. odnosno 11. kolovoza 2011. mimo svih naših dogovora na Državnom povjerenstvu da se sve radnje odgađaju 60 dana, pa žalbu više neću pisati jer nisam dobio odgovor ni na jednu prije pisanu, a i žalba ne odgađa rok izvršenja, pa nakon klanja je bezpredmetna.

Napominjem da su neke krmače koje su prošli puta bile negativne sada pozitivne, ali i neke koje su bile pozitivne sada su negativne na brucelozu ???“, završava Kos u pismu, koje nije došlo do „glavnih“ špekulanata, niti je spasilo na smrt osuđene turopoljske svinje.

Bez obzira na sve to, jedina riječ i naredba koja se ovaj puta ispoštovala je riječ dr. sc. Anete Karakaš dr.vet.med. i veterinarske inspektorice u Velikoj Gorici. Prema njenom rješenju, ispisanom na tri strane, koje podsjeća na obavijest o početku tajne operacije vojne vježbe NATO trupa protiv domaćih turopoljskih svinja, a zbog sumnje na uništenje bruceloze koje više nema, 11.kolovoza 2011.godine, zaklano je 25 od ukupno 30 svinja iz gatera Turopoljski lug.

Na pitanje jednog od prisutnih članova Udruge Plemenite općine Turopolje, da li bi bila u stanju narediti eutanaziju jedne, makar posljednje turopoljske svinje, bez obzira je li sigurna ili ne u svoju dijagnozu, inspektorica Aneta odgovorila je: DA.

Iako su Udrugu Plemenite općine Turopolje podržali i Prijatelji životinja, pozvavši policiju da spriječi očito kršenje zakona o zaštiti životinja, turopoljske svinje nije spasio niti njihov status zaštićene i ugrožene pasmine jer veterinarski propisi ne prave razliku između njih i industrijske svinje.

Obustava ili odgoda eutanazije, makar dok prašćići ne prestanu sisati i osamostale se, nije bila prihvaćena od strane veterinarskih „bossova“, ni tada kada je Davorko Feil iz udruge za prava i zaštitu životinja Život obavijestio ugledne europske i svjetske organizacije za brigu o životinjama RSPCA i WSPA. Naime, noževi u mesnici Kurilovčan i naručitelji mesnih specijaliteta bili su brži nego eventualna intervencija iz Europe.

Ima li sumnjivih namjera, korupcije možda?

Oduzimanje turopoljskih svinja, koje su u vlasništvu spomenute udruge, te njihovu eutanaziju, prati zanimljiv scenarij: u dogovoru s lokalnim mesarima u čijim se prostorijama obavlja klanje, svinjsko se meso začas nađe na tržištu. Tako na primjer, kobasica od turopoljske svinje u trgovinama košta i do 50 EUR!

Svjesna birokracije, zastarjelih vetrinarskih pravilnika, propisa koji su apsolutno neusklađeni sa propisima toliko željene EU,  veterinarska inspektorica Karakaš uvjerena je eutanazija najekonomičniji način suzbijanja bruceloze. Potvrdivši da je njihovo meso sasvim dobro za ljudsku prehranu, potvrdila je i sumnje u nestručnost dijela veterinarske inspekcije, a navodeći da se svinje odvode u klaonicu Mesnice Kurilovčan gdje će se dalje preraditi u proizvode za ljudsku prehranu, dala je naslutiti da su veterinarski inspektori i inspektorice dio mesarsko-klaoničarskog lobija koje najviše zarađuje na otimanju životinja od vlasnika, proglašavajući neku „bolest“.

Kada se pogleda malo „pod tepih“ ovom slučaju tamanjenja jedna autohtone pasmine, pronađu se razni detalji. Na primjer, ovaj zadnji tovar turopoljskih svinja iz gatera u Turopoljskom lugu, odvežen je u mesnicu „Kurilovčan“, koja je registrirano d.o.o sa pedesetak djelatnosti, ali za klanje ili eutanazije životinja nije registrirano! Tek je registriran mesničko-klaonički obrt, što ne znači da zadovoljava uvjete koje po Zakonu o dobrobiti životinja treba imati pravni subjekt koji obavlja eutanaziju životinja. Tako vlasnici turopoljskih svinja i zainteresirana javnost ne mogu znati je li u praksi ispoštovan taj Zakon, u članku 9. Tvrtka „Kurilovčan“ nalazi se na popisu tvrtki s kojim „radi“ Ministarstvo poljoprivrede, ima svojstvo „klaonice i trančiraonice“, a jedina odgovorna osoba te tvrtke, ujedno i njen direktor, je Nenad Kurilovčan, vlasnik lovačkog društva „Neno-lov“ iz Velike Mlake, te nekadašnji predsjednik Zajednice vatrogasaca Zagrebačke županije.

Nije za povjerovati, ali postoji i Državno povjerenstvo za očuvanje turopoljske svinje , a za njih se po zakonskim obavezama, skrbi i JU PP Lonjsko polje. Hrvatska poljoprivredna agencija uključena je u Program očuvanja izvornih pasmina, tako i turopoljske svinje, a tu je i državni zavod za zaštitu prirode RH. Čak je krajem prošle godine, dakle nakon zadnjeg tamanjenja svinja, udruga dobila obavijest da je bruceloza konačno uklonjena!

Krajem lipnja ove godine u Velikoj Gorici održan je okrugli stol u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, na temu „Genetska raznolikost, struktura populacije i uzgoj u srodstvu u populaciji turopoljske svinje. 

Na okruglom stolu bio je i Christian Brawenz, ataše za poljoprivredu Veleposlanstva Republike Austrije i državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede mr.sc. Josip Kraljičković koji je ujedno i predsjednik Povjerenstva za praćenje stanja i otklanjanje problema vezanih uz uzgoj turopoljske svinje. Nitko nije niti jednom riječju spominjao nadolezeće tamanjenje svinja, pod vođstvom veterinarske inspekcije.

Udruga Plemenite općine Turopolje tuguje, tražeći izvan granica Hrvatske razumijevanje i spas za preostale turopoljske svinje, jer ako se ovaj veterinarski harač nastavi, turopoljskoj svinji je kraj. Jer, upornost i tupavost, koje graniči sa mentalnim mrakom, a kojeg pokazuju veterinarske inspekcije, poput spomenute Karakaš, jače su i od glasa nevladinih udruga i pojedinaca koji su shvatili da su izvorne pasmine velika kulturna i prirodna vrijednost jednog naroda.