Okolišno novinarstvo

Okolišno novinarstvo je na listi opasnih pothvata, uz novinarstvo koje razotkriva organizirani kriminal. Jer, plansko isrcpljivanje prirode, uništavanje ekosustava i života u ime grabeži i profita jest organizirani kriminal. U Hrvatskoj se okolišno novinarstvo pojavilo samo na trenutak, ali nije uspjelo opstati u mainstreamu.

srijeda, 18. siječnja 2012.

Hrvatska živež na putu u EU


Napisala: Ljiljanka Mitoš Svoboda (H-alter.org)

Pretpostavlja se da samo u Osječko-baranjskoj županiji postoji oko 20 tisuća nelegalno izgrađenih stočarskih farmi s tisućama svinja, goveda i peradi namjenjenih uzgoju, rasplodu i mesnoj industriji. Ukoliko poljoprivrednici rade bez ikakve dozvole, troškovi za jedinstvenu okolišnu dozvolu penju se preko 200 000 kuna.

Ako odbiju primijeniti nove propise ostat će bez posla, bez farmi i bez certifikata.

IPPC (Integrated Pollution Prevention and Control), odnosno Direktiva za integrirano sprečavanje i kontrolu zagađenja europski je propis objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, kojom se u hrvatsku industriju, poljoprivredu i komunalni sektor uvode ujednačeni europski standardni proizvodnje i upravljanja. Taj dokument ujedno garantira higijensko-zdravstvenu zaštitu osoblja, radne sredine i okoliša  u kojem se proizvodni pogoni nalaze. Primjena IPPC direktive znatno utječe na smanjenje emisija štetnih plinova u atmosferu i taloženje štetnih tvari u tlo i podzemne vode. Nadležnost za provedbu uvjeta Direktive dobilo je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Direktiva je obavezna za Hrvatsku od početka pregovora o pristupanju Uniji. Ona je toliko je važna da  njenu primjenu kontroliraju direktno iz Brisela, a njeno Umjesto da državne ustanove besplatno rade sve predradnje za izdavanje okolišnih dozvola,  Ministarstvo zaštite okoliša dalo je ovlaštenja privatnim konzultatntskim agencijama koje naplaćuju izrade analize i elaborata od 100 000 kuna na više nepoštivanje Unija kažnjava nalogom za zatvaranje tvrtki i industrijskih postrojenja u državama članicama, ali i novčanom kaznom koju izriče Europski sud u Bruxellesu. Iako se okolišne dozvole na temelju Direktive administrativno izdaju u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, one su samo djelomično u nacionalnoj nadležnosti. U konačnici se šalju u Bruxlles, Europska komisija provjerava prijedlog, te svoje mišljenje o usklađenosti uvjeta šalje natrag u Hrvatsku. Krajni rezultat primjene Direktive jest izdavanja okolišne dozvole za tvrtku, u trajanju od pet godina.

U Hrvatskoj ima oko 200 pogona, zagađivača i potencijalnih zagađivača, među kojima veći dio čine farme. U Pristupnom ugovoru Hrvatske i EU, nabrojane su tvrtke, kojima je Ministarstvo uz konzultacije sa EU, na njihov zahtjev i naknadnu provjeru, odobrilo produžetak prilagodbe IPPC Direktivi od jedne do tri godine. Među njima su neki pogoni  HEP-a, Cemexa, Žita d.o.o., Koke Varaždin, Gavrilovića iz Petrinje, Pliva, KIO Keramika, brodogradilišta Brodosplit i drugi. Svi ostali koji nisu podnijeli zahtjeve za produženje roka prilagodbi, moraju usavršiti svoje pogone i uvjete proizvodnje i dobiti okolišnu dozvolu do 1.srpnja 2013. godine. U protivnom, slijedi zatvaranje.

Iako obaveze Hrvatske prema Direktivi o integriranom sprečavanju i kontroli Iako svi smatraju kako je gnojenje tla stajskim đubrivom izuzetno "ekološki", isparavanjem iz gnojiva ostavljenog na otvorenom emitiraju se štetne tvari koje dovode do stvaranja efekta staklenika zagađenja traju već pet godina, u zadnjoj godini prije pristupanja u EU posao oko izdavanja okolišnih dozvola tek je na početku. Kako bi olakšali tumačenja oko 720 propisa koji se moraju uzeti u obzir za izadavnje okolišnih dozvola, predstavnici i predstavnice Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) prehrambenih industrija, poput Agrokora i Žita, konzultantskih agencija, ministarstava zaštite okoliša i ministarstva poljoprivrede sastali su se početkom listopada u Osijeku. Nakon dva dana analiziranja i objašnjavanja, zaključili su da je stanje provedbe Direktive u Hrvatskoj vrlo zabrinjavajuće, gotovo kritično.

Viktor Simončić, stručnjak za provedbu i prilagodbu europskih propisa i doministar u Ministarstvu zaštite okoliša RH (1990./1998.) usporedio je stanje oko provedbe Direktive kroz dva "efekta". Prvi je političarski NIMET - Not In May Election Time (ne u moje predizborno vrijeme), a drugi BANANA efekt, kojeg koriste "zeleni"-  Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything (ne gradi nigdje ništa ni pored koga). Naime, uvođenje novih propisa i okolišne dozvole jednako odbijaju poljoprivrednici, jer se smatraju oštećenima u startu, državna administracija, jer zavlači posao u neznanju, političarski krugovi, jer strahuju otvoreno govoriti o neodgovornosti vlasti koja potpisuje ono što ne može ostvariti, i na kraju, ekološke udruge koje ne razumiju kompleksnost situacije, pa zastupaju BANANA efekt.

Od ukupno 200 obveznika Direktive  do sada je tek 80 tvrtki otvorilo postupke usklađivanja dokumenata za svoja poslovanja. Ministarstvo zaštite okoliša dalo je svega 20 mišljenja o tim analizama, ali još uvijek nije izdana ni jedna prava okolišna dozvola.

Ministarstvo zaštite okoliša već nekoliko godina indirektno koristi novce iz EU fondova za projekte usavršavanja administracije i inspekcijske službe, kako bi se ubrzalo prilagođavanje Direktivi o integriranom sprečavanju i kontroli zagađenja. Osnovalo je i Upravu za procjenu okoliša i industrijsko onečišćenje u kojoj na poslovima finalne obrade i izdavanja okolišnih dozvola radi sedam djelatnika. Rezultati tih projekata su četiri probne (pilot) okolišne dozvole, izdane za rad Našicecementa, INA Rafinerije Sisak, TE Plomin i HEP Sisak, priručnik za inspekcijske službe, te izvještaj o implementaciji iz 2008. godine i nekoliko dodatnih informacija. Osim  priručnika za inspekcijski nadzor, izvješća su na engleskom jeziku.

U Hrvatskoj će do kraja ove godine početi još jedan u nizu projekata namijenjen "jačanju kapaciteta": "Osnivanje centra za provedbu IPPC direktive na regionalnoj razini", za kojeg je natječaj objavljen još prije godinu dana. Kako kažu u Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje RH (SAFU), ovaj uslužni projekt, po ugovoru Ako žele biti konkurentni na europskom tržištu, individualni poljoprivrednici  i kooperanti velikih kombinata u doglednih će godinu dana morati reorganizirati, dograditi ili preurediti svoje štale, svinjce i peradarnike težak milijun i dvjesto tisuća eura, još je u proceduri i "ne mogu se davati informacije". No, na osječkoj konferenciji i radionici već je postalo poznato da je posao dobila jedna belgijska konzultantska firma. Tako europski novci odoše natrag za plaće europskoj konzultantskoj firmi, koja ne poznaje ni klimatske ni socijalne ni ekološke uvjete u Hrvatskoj.

Umjesto da državne ustanove, Agencija za zaštitu okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, besplatno rade sve predradnje za izdavanje okolišnih dozvola  jer imaju baze podataka o zagađivačima i administraciju,  Ministarstvo zaštite okoliša je dalo ovlaštenja privatnim konzultatntskim agencijama. Agencije naplaćuju izrade analize i elaborata od 100 000 kuna na više, ovisno o veličini tvrtke ili farme. Ionako financijski onemoćalom poljoprivrednom i gospodarskom sektoru novi troškovi stvaraju nove probleme, pa je  Europska banka za obnovu i razvoj ponudila  zainteresiranima bespovratna sredstva do 10 000 eura za izradu dokumentacije. Nešto novaca nudi se i kroz programe Ministarstva poljoprivrede, ali to su mizerna sredstva u usporedbi s troškovima koji očekuju obveznike primjene Direktive za integrirano sprečavanje i kontrolu zagađenja.

Intenzivno stočarstvo pod posebnim povećalom

Najveći posao čeka stočarsku industriju, a za sada svinjogojske i peradarske farme, kojih je oko 135 000, nelegalno sagrađenih po cijeloj Hrvatskoj. Pretpostavlja se da se broj "nelegalaca" samo u Osječko-baranjskoj županiji kreće oko 20 tisuća objekata. No, nisu to svinjci i kokošinjci na seoskim gospodarstvima, nego farme sa tisućama svinja, goveda i peradi namjenjenih uzgoju, rasplodu i mesnoj industriji. Najveće stočarske industrije su koncentrirane u istočnoj Slavoniji i Baranji, poput Agrokora i Žita.

Problem Direktive za integrirano sprečavanje i kontrolu zagađenja u stočarstvu povezan je s Nitratnom direktivom. Ona propisuje sve: od načina odlaganja stajskog gnojiva, gnojenja njiva tekućim stajskim gnojivom, zaštitu voda od onečišćenja nitratima, sadržaja i kvalitete životinjske prehrane, vođenja evidencije poljoprivredne proizvodnje, porijekla stočne hrane i slično, do certifikata za svaki proizvod.

Naši poljoprivrednici stajski otpad odlažu na dvorištima i njivama, a smrad iz otvorenih laguna i depresija u kojima se talože tekućine iz gnojiva šire se u okoliš. Tako rade i velike farme Žita d.o.o. i Agrokora koji brda svog stajskog đubriva slažu "iza štala", ili tekući gnoj prskaju po poljima kako im padne na pamet. Iako svi smatraju kako je gnojenje tla stajskim đubrivom izuzetno "ekološki", isparavanjem iz gnojiva ostavljenog na otvorenom emitiraju se štetne tvari koje dovode do stvaranja efekta staklenika. Odložen na kiši, suncu i vjetru, stajski gnoj mijenja svoj kemijski sastav. Iscjeđuju se tekućine koje direktno odlaze u tlo, vodotokove i podzemne vode, pogotovo bunare. Obzirom da se i životinje na farmama hrane raznim dodacima i preparatima, u njihovom otpadu nalaze se štetne tvari koje slobodno odlaze u okoliš. Na taj način stvaraju se negativne higijensko-sanitarne situacije.

Ako žele biti konkurentni na europskom tržištu, individualni poljoprivrednici  i kooperanti velikih kombinata u doglednih će godinu dana morati reorganizirati, dograditi ili preurediti svoje štale, svinjce i peradarnike i po Nitratnoj direktivi, kao bi zajedno sa Direktivom za integrirano sprečavanje i kontrolu zagađenja dobili objedinjenu okolišnu dozvolu. Troškovi za to su ogromni. Ukoliko rade bez ikakve dozvole (što je nažalost, prečesto) tada se troškovi za jedinstvenu okolišnu dozvolu penju preko 200 000 kuna. Ako odbiju primijeniti nove propise, poljoprivrednici će ostati bez posla, bez farmi, bez certifikata, a svoje proizvode neće moći prodavati nigdje osim u lokalnoj zajednici.

Neiformiranost i nezainteresiranost  poljoprivrednika


Uz sav trud na "jačanju kapaciteta" unutar ministarstava okoliša, poljoprivrede i gospodarstva, većina seljaka još uvijek ne zna da štale za 30 krava, svinjce za 100 svinja i peradarnike za 40 000 peradi ne mogu legalizirati ako prije toga ne izgrade  spremište za odlaganje stajskog gnoja, gnojovnice za tekući gnoj, skladište za odlaganje ostalog otpada, zbrinjavanje ambalaže od stočne hrane i tako dalje. Tako od prvobitnih 40.000 kuna za papirizaciju, troškovi skaču na gotovo pola milijuna kuna, koliko iznosi dokumentacija i izgradnja propisnog objekta za stajsko gnojivo i gnojovnice.

Stanko Zdravčević, tajnik Zajednice udruge seljaka Slavonije i Baranje, smatara da je situacija na selu očajna, jer poljoprivrednici nisu na vrijeme informirani, a sada više ne žele ništa znati, ne žele se educirati, opiru se svakom novom propisu, ne vjeruju da će im država za godinu dana zatvoriti farme. No, ni Zdravčević nije još dobio okolišnu dozvolu, iako je izradio sve potrebne analize, poplaćao sve takse i poreze, i apsolutno je "legalan".

Peradari koji na farmama imaju više od 40 tisuća živadi moraju pribaviti rješenje Ministarstva zaštite okoliša o ispunjavaju objedinjenih uvjeta zaštite okoliša za svoje farme. U Udruzi peradara smatraju da su dvostruko oštećeni, jer su već plaćali izradu studije utjecaja na okoliš. Sada imaju dodatan problem, jer "pet - šest tvrtki u Hrvatskoj ima ovlaštenje za izradu novih elaborata, one su neformalno umrežene pa peradari ulijeću u vezanu trgovinu u kojoj moraju plaćati papire koje su već jednom platili po cijeni koju su te trvtke međusobno dogovorile," žale se u Udruzi .

Ni Agrokorova svinjogojska farma Sokolovac, u Baranji, još nije dobila okolišnu dozvolu, pa ne radi. Predstavnik Agrokora koji je sudjelovao na konferenciji o IPPC direktivi u Osijeku nije mogao točno objasniti zašto Ministarstvo zaštite okoliša još uvijek nakon šest mjeseci čekanja nije izdalo dozvolu, iako je vlada RH podržala Agrokorov program Većina seljaka još uvijek ne zna da štale ne mogu legalizirati ako ne izgrade  spremište za odlaganje stajskog gnoja, gnojovnice za tekući gnoj, skladište za odlaganje ostalog otpada... Tako od prvobitnih 40.000 kuna za "papirizaciju", troškovi skaču na gotovo pola milijuna obnove svinjogojstva u Slavoniji i Baranji, izgradnjom devet velikih farmi.

Tvrtka Žito d.o.o. iz Osijeka, na listi je firmi koje su isposlovale produženje prilagodbe objema direktivama, ali nisu zadovoljni angažmanom Ministartsva okoliša, jer nisu ostvarili kontakte s proizvođačima niti im omogućili dovoljnu edukaciju za njihovu primjenu. Također, u Žitu kažu da će se ovi troškovi oko izrade okolišne dozvole i rekonstrukcije pogona i farmi prelomiti preko povećanja cijena mesa i drugih poljoprivrednih proizvoda.

I na kraju, ono što većinu proizvodnih prehrambenih pogona čeka, jest provedba energetske učinkovitosti. Zaključno sa 2018. godinom, svi stočari moraju imati zatvorene gnojovnice i skladišta stajskog gnojiva, kako bi se orijentirale na proizvodnju bioplina. Računica već postoji: od stajskog gnojiva 15 tisuća svinja uz dodatak kukuruzne silaže, može se kroz bioplinsko postrojenje dobiti jedan megavat struje.

Slovenija kao primjer

Na konferenciji u Osijeku sudjelovali su i slovenski stručnjaci iz Agencije za okolje Slovenije, u kojoj radi 22 osobe tehničkih struka. Na provedbi IPPC direktive počeli su raditi četiri godine prije ulaska u Uniju, i još uvijek rade na pojedinačnim industrijskim postrojenjima, poput pogona Cinkarne Celje. Iako su od početka za prilagodbu financirani kroz twining projekte s partnerima iz Njemačke i Belgije, s danom ulaska u EU zatvoreno im je pet velikih farmi (od postojećih 30) i šezdesetak manjih postrojenja. koja nisu stigla dobiti okolišne dozvole. Iako već uhodani za izdavanje okolišnih dozvola i kontrolu provođenja Direktive, zbog poteškoća s pojedinim Aktualni političari i političarke tješe javnost s "obećavajućim" reklamnim spotovima o novcima koje ćemo moći "povući" iz EU fondova, međutim, ne govore o obavezama prema Uniji vlasnicima tvrtki i farmi, 2007. godine kasnili su s izdavanjem dozvola, pa ih je Bruxelles opomenuo, a 2010. godne Europski sud zaključio "da je Slovenija prekršila pravni poredak Unije" te joj najvjerojatnije slijedi kazna do 40 milijuna eura!

Usporedivši se sa Slovenijom, u Hrvatskoj je uvođenje i primjena okolišnih dozvola kroz primjenu IPPC direktive "nemoguća misija". Aktualni političari i političarke tješe javnost s "obećavajućim" reklamnim spotovima o novcima koje ćemo moći "povući" iz EU fondova, međutim, ne govore o obavezama prema Uniji. Iako smo od 2013. do 2018. godine obavezni uplaćivati 42 milijuna eura u obrocima, dijelove tih novaca možemo uzimati natrag samo ako ispoštujemo sve uvjete koje Unija propisuju, pa i IPPC direktivu. Inače, "silne novce" nećemo ni vidjeti, nego će Hrvatska plaćati i kazne.

0 komentara:

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica