Priča o ljudima i konjima lipicancima

U srpnju 2008. godine vlada RH je osnovala Hrvatski centar za konjogojstvo, HKC, odredivši mu zadatak : uzgoj konja lipicanske pasmine u Ergeli Lipik. HCK-u je nadležno ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Iako Hrvatska već ima jednu tradicionalnu i svjetski poznatu 500 godina staru državnu ergelu u Đakovu, na broj od 1329 konja pasmine lipicanaca, registriranih u 2009.godini, od koji je 80 % u privatnom vlasništvu udruga uzgajivača, osnivanje ove druge „državne“ ergele kasnije se pokazalo nepotrebnim troškom. Slično je i s Hrvatskim konjogojskim centrom. Osnivanje HCK sa sjedištem u Lipiku temelji se na povratku dijela konja lipicanaca odvedenih 1991. godine iz tadašnje ergele Lipik. Krdo od osamdesetak preživjelih lipicanaca konjušar Komasović poveo je u „zbijeg“ u Bosnu pa u Srbiju. Zajedničku kampanju spas i povrat lipicanaca u Hrvatsku započele su nevladine organizacije Udruga za zaštitu i prava životinja "Sloboda za životinje" iz Beograda, Udruga Život iz Osijeka i Prijatelji životinja iz Zagreba te veterinari austrijske udruge Vier Pfoten. Žestoka kampanja ovih udruga i veliki interes medija tijekom 2007.godine, natjerali su političare iz Hrvatske i Srbije da operu obraze pred Europom i spasu živote tim plemenitim kraljevskim konjima. Šesnaest godina nakon života u ne-konjskim uvjetima u Srbiji, Komasović i 45 lipicanaca, 19 toplokrvnjaka i 2 ponija, dijelom potomaka onih prognanih, vratili su se zajedno u Lipik u noći 13.listopada 2007.godine.

Iako je Državna ergela Đakovo priredila karantenu i adekvatan prostor u štalama za konje povratnike, bura emocija i „glas“ naroda prevagnuo je pa su konji ipak odveženi u Lipik, u manje udoban i siguran prostor. Iz te je situacije izronio Mato Čačić, tadašnji voditelj uzgojnih programa konjogojstva RH u Hrvatskom stočarskom centru. Čačić je imenovan ravnateljem netom osnovanog Hrvatskog centra za konjogojstvo, napuštajući dužnost u stočarskom centru, ustanovi koja je prestala postojati, prešavši u novoosnovanu Agenciju za poljoprivredu RH. Mnogo je novaca, dobrovoljnih priloga i donacija otišlo prema povratnicima konjima lipicancima u Lipik. Na svojoj zadnjoj sjednici u prosincu 2008.godine vlada RH donirala je Mati Čačiću milijun kuna kao inicijativna sredstva za buduću Konjičku akademiju. Bio je to odgovor Čačiću i Haramiji, gradonačelniku Lipika, koji su tražili pomoć od vlade za otkup i obnovu jedne od štala koju im je dala na korištenje „Poljoprivreda Lipik“ kako bi lipicanci iz Srbije imali smještaj. U otkupljenom objektu bila bi i konjička akedmija za obrazovanje svih koji imaju bilo kakav doticaj sa lipicancima.

U proljeće 2009.godine na ergeli Lipik uginulo je osamnaest ždrijebaca lipicanaca. Željko Cvetnić, ravnatelj Veterinarskog instituta potvrdio je da su majke kobile bile zaražene herpes virusnom infekcijom, nisu cijepljene na vrijeme, iako je Čačić i njegov stručni tim ergele u preventivu lipicanaca nakon dolaska iz Srbije, uložilo 136 tisuća kuna! Problem nije bio u kobilama, nego u štalama u kojima su se smjestile lipicanke –povratnice, jer je virus herpesa živio u štalama još od 1986.godine, te nije nikada uklonjen. Nekadašnji voditelj ergele Lipik, Milan Božić,ogorčeno je komentirao taj događaj:“ Izgubili su 18 ždrijebaca izvrsnih gena, koji su mogli izrasti u primjerke vrijedne po 100.000 eura. Ali njihovu proizvodnju mrtvih konja plaćaju hrvatski građani, kojima ionako ne moraju odgovarati. Jer u Hrvatskoj ono što je državno, čini se, nije ničije. A on (op.a.Čačić) k'o da je bog za konje !„

Na izvanrednoj skupštini Saveza udruga uzgajivača lipicanaca, u travnju 2010.godine, većinskim glasovanjem smijenjeno je staro rukovodstvo Saveza koje nije radilo po zakonu ni statutu, a imenovano novo, na čelu s Stankom Vujčićem iz Broda, pravnikom po struci i uzgajivačem lipicanaca iz udruge „Slavonija“. Vujčić je odlučio počistiti smeće nastalo unutar Saveza, dijelom izazvanog Čačićevim petljanjem u poslove uzgajivača. Unutarnja kontrola rada i trošenja novaca rezultirala je s tri kaznene prijave državnom odvjetništvu protiv osoba iz Saveza i ravnatelja Čačića, te prijava međunarodnom savezu uzgajivača lipicanaca LIF za lažno predstavljanje, uz molbu za brisanjem Mate Čačića kao predstavnika iz Hrvatske.

Stanku Vujčiću pridružio i Branko Borković, predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača konja posavca. Za njih je Čačić kao odgovorna osoba u HCK, kriv zato što još uvijek nije prijavljena u EU niti jedna od četiri uzgojne pasmine u Hrvatskoj, a nije izrađen registar kopitara, iako su za izradu baze podataka u dvije godine državni službenici u ekipi Mate Čačića potrošili nekoliko milijuna kuna. Najteža optužba na račun Čačića i HCK odnosi se na falsificiranje dokumenata za konje, njihovih putovnica s brojevima i podacima o cijepljenju i rodoslovlju. HCK želi preuzeti ovlasti uzgajivačima udruženim u svoje saveze, a za to je potrebno oduzimanje matičnih knjige konja lipicanaca i drugih, koje su vlasništvo saveza uzgajivača. Kako oni ne dopuštaju uzimanje matičnih knjiga, HCK je prisiljen falsificirati i duplirati konjske putovnice i dokumente.

Borković i Vujčić upoznali su sa kršenjem zakona od strane HCK nadležnog ministra, on se ogradio od cijelog slučaja pozivajući se na koalcijski sporazum sa HSS-om. „ Mi uzgajivači lipicanaca, posavca i hladnokrvanjaka mišljenja smo da Mato Čačić ne može biti više na funkciji ravnatelja Hrvatskog konjogojskog centra, bez obzira na stav ministra. A sve je počelo kad smo mi uzgajivači 80 % konja u Hrvatskoj prošle godine sjeli u Novskoj za zajednički stol sa HCK i ministarstvom da posložimo i raščistimo poslove i propise vezane uz konjogojstvo. Od tada su krenuli direktni udarci na nas, na razbijanje saveza i jedinstva uzgajivača. Samo sramote Hrvatsku, no ne mogu nam ništa, jer mi smo već godinama samostalni, a bez naših konja nema ni HCK..“

Kroz kontrolu dokumentacije Saveza udruga uzgajivača lipicanaca kojeg je započeo predsjednik Vujčić vidljivo je nenamjensko trošenje novaca. Primjer za to je transfer novca zarađenog na humanitarnom koncertu za pomoć lipicancima, održanog u dvorani Lisinski u Zagrebu, 9.listopada 2008. godine. Polovica od zarađenih 100.000 kuna isplaćena je u gotovini na ruke bivšeg tajnika Saveza Matasovića radi pokrivanja „troškova“, a ostatak je uplaćen na račun HCK. Mnogo je gotovinski isplata koje nemaju naznačenu namjenu, niti potpis osobe koja novce uzimala.
Uzgajivači optužuju Čačića za privatiziranje selekcije pastuha, jer dobre uzgojne ocjene dobivaju samo oni koji podržavaju njegov način rada. Spominju i rad na crno u HCK, naplaćivanje „intelektualnih usluga“, prisilno čipiranje konja po selima uz naplatu i do 5 puta većoj cijeni od cijene čipa, trgovanje konjima bez dokumentacije, uvoz u ergelu Lipik zdravstveno neprovjerenih konja, kupovanje pastuha iz Slovenije i Poljske po cijeni od 3000 eura, iako se pastusi za rasplod posuđuju.

Uzgajivači lipicanaca traže hitno raščićavanje situacije u konjogojstvu u Hrvatskoj kojim upravlja HCK,odnosno Čačić, jer ergela Lipik troši enormno novaca za „hladni pogon“. Rashodi za plaće iznose godišnje 23.784.420,00 kuna, za najam prostora i zakup od „Poljoprivrede Lipik“ odlazi 630.594,00 kuna, za telefon
1.183.337,00 , a za intelektualne usluge 1.248.756,00. Onaj projekt za kojeg je vlada RH dala milijun kuna za kupovinu zgrade za ergelu i konjičku akademiju nikada nije saživio. Na sve ove optužbe i zahtjeve iz peticije ravnatelj HCK Mato Čačić odgovara drugim optužbama: „ Iza opužbi protiv mene i peticije krije se grupa uzgajivača koji žele samo novac i poticaje, a ne unaprjeđivanje uzgoja lipicanaca.“ U međuvremenu uspio je čestitati rođendan premijerki Kosor, koja je tih dana posjetila Lipik, pa je u odlučivanje o ukidanju nepotrebnih agencija i fondova, na zadnjoj sjednici Vlade RH, 23.srpnja 2010.godine, ubačen i prijedlog „pripajanje“ ergele Đakovo i ergele Lipik u jedno tijelo s Čačićevom dušom –Hrvatski konjogojski centar. Iako tek prijedlog, politika već priprema ukidanje naše najstarije ergele Đakovo i uništavanje konja lipicanaca kroz „menadžersko-uzgojno-istraživačke“ projekte.

Epilog

Iako je sve oko spajanja državnih ergela lipicanaca Đakovo i Lipik u jedinstvenu ustanovu za konjogojstvo-Hrvatski konjogojski centar, HCK, na turbulentnoj poziciji dogovaranja unutar koalicije HDZ-HSS, pa će se još pisati o konjogojstvu u Hrvatskoj, ministar poljoprivrede Petar Čobanković odlučio je smijeniti dosadašnjeg ravnatelja HCK Matu Čačića, jednu od HSS-ovih instalacija u konjogojstvu u Hrvatskoj.

Bez obzira što su domaći mainstream mediji gotovo mjesec dana dnevno izvještavali o prosvjedima građana i građanki Đakova, a gradonačelnik Đakova Vinković najavljivao blokade prometnica zbog vladine odluke da tradicionalnu ergelu lipicanaca Đakovo pripoji slaboj ergeli u Lipiku i HCK-u kojeg je vodio kontroverzni Mato Čačić, najveću reakciju na kraju je izazvao tekst u osmom broju Objektiva, pod naslovom „U Ergeli Lipik caruju virusi i krivotvorine“.

Zbog te priče o javašluku i nepravdi prema lipicancima u ergeli Lipik, javašluku u rukovođenju Savezom uzgajivača lipicanaca, malverzacijama i radnjama koje u HCK balansiraju na rubu zakona, objavljene u osmom broju Objektiva, ovaj je magazin u Slavoniji rasprodan u roku od nekoliko jutarnjih sati. Zadnjih petnaestak komada pokupovano je na osječkim kioscima, pa zbog velikog interesa za priču, poštom poslano u Đakovo, Brod, Martinsku Ves, Okučane, ali i u Beč, gdje je sjedište LIF-e, The Lipizzan International Federation.

Magazin Objektiv čitao se i u uredima u ministarstvu poljoprivrede i u drugim kabinetima naših političara i političarki. Samo četiri dana nakon objave priče o lipicancima u ergeli Lipik i marifetlucima u HCK-u, ministar Čobanković objavio je svoju odluku o smjeni ravnatelja Čačića, te je imenovao Pavu Sabolskog, sadašnjeg ravnatelja ergele Đakovo za privremenog ravnatelja HCK.
Nepobitno je da priča iz Objektiva velikim dijelom doprinijela tome, odnosno bila je „šlag“ na temu. Ali, nema opuštanja, jer političarke i političari igraju bez zastoja. Kako je to opisala novinarka Jasna Babić u jednoj svojoj kolumni: „...stara sprega jedne HSS-ovke (saborske zastupnice Marijane Petir) i jednoga stočnoga inženjera (Mate Čačića), začetak je aktualnih gužvi oko spajanja đakovačke i lipičke ergele lipicanaca, koja je kulminirala u nedavnim prosvjedima na ulicama Đakova. Ideja da dvije državne ergele dobiju zajedničku upravu zvučala bi razumno da u realizaciju nije unaprijed uključena HSS-ova računica: ne kontrola nad konjima, nego nad novcima koji se još mogu iscijediti iz državnoga proračuna“.

No, organizacija LIF do daljeg je obustavila financiranje uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj. Njihov je glavni tajnik, gospodin Christian G. M. Manz, objasnio razloge u pismu upućenom Mati Čačiću, a između ostaloga i ministru Čobankoviću: „ vaš problem je nedostatak komunikacije, a vaš zadatak nije šefovanje i svađanje....kad se dogovorite o pravilnoj raspodjeli novca između ergela i uzgajivača, proslijedit ćemo vam novce !“

Napisala Ljiljanka Mitoš Svoboda
(Objavljeno u magazinu Objektiv,rujan,2010.)