Okolišno novinarstvo

Okolišno novinarstvo je na listi opasnih pothvata, uz novinarstvo koje razotkriva organizirani kriminal. Jer, plansko isrcpljivanje prirode, uništavanje ekosustava i života u ime grabeži i profita jest organizirani kriminal. U Hrvatskoj se okolišno novinarstvo pojavilo samo na trenutak, ali nije uspjelo opstati u mainstreamu.

utorak, 11. kolovoza 2009.

Istraživanje: operacija Kamenojedac


Istraživačka priča «Operacija kamenojedac» autorski je tekst Ljiljanke Mitoš Svoboda, slobodne okolišne novinarke, čiji je rad na priči tijekom 2006./2007.g.pomogla Mreža istraživačkih novinara za istočnu i jugoistočnu Europu i-SCOOP sa sjedištem u Danskoj.


Verzija na engleskom jeziku nalazi se na
http://i-scoop.org/index.php?id=24&tx_ttnews[tt_news]=56&tx_ttnews[backPid]=16&cHash=b36fe7d73b&MP=24-43

U ljeto, 2003. godine prvi sam se put se zatekla pred strašnim prizorom trajnog i nepopravljivog uništavanja prirode – pred kamenolomom Veličanka, u Parku prirode Papuk, u brdskom dijelu Slavonije, između rijeka Save i Drave, udaljen svega 200 km od Zagreba, na jugoistok. Skrivena u već iskopane terase u brdu, teška je građevinska mehanizacija uz zaglušujuću buku kidala komad po komad kamenih stijena, lomila i krčila visoke borove, ostavljajući otvorene rane na brdu, iz kojih su niz stijene curili tanki mlazovi vode.

Tri godine kasnije potraga za rudnicima kamena na slavonskim brdima rezultirala je popisom od 26 kamenoloma. U taj broj uračunate su tvrtke koje su zakonski korisnici, ali i oni koji nisu dobili koncesiju prema zakonu, pa kamen eksploatiraju nezakonito. I jedni i drugi pokrenuli su posao koji donosi veliku zaradu, ali i trajno uništava prirodno blago mijenjajući ekosustav. Iskapanjem i trgovanjem kamenom upravlja organizirani lanac ministara, državnih inspektora, saborskih zastupnika, lokalne vlasti, upravitelja javnih i državnih poduzeća, autoprijevoznika i «malih» poduzetnika.

Ilegalno otvaranje kamenoloma naglo je počelo 2000.godine, izgradnjom autoceste Zagreb-Split. Tadašnja je hrvatska vlada, pod vodstvom premijera Račana, dopustila stranim građevinskim korporacijama Bechtelu i Strabagu iskapanje kamenoloma duž trase gradilišta i zajedno s njima prekršila zakonske propise. Gradnja autoceste tretirana je kao «prioritetan i od posebnog državnog interesa». Niti jedan od 200-tinjak kamenolom nije saniran, a dalje iskapanje kamenoloma više nitko ne kontrolira. Direktna šteta učinjena Republici Hrvatskoj kao vlasniku mineralnih sirovina samo se djelomično može preračunati u brojke, jer upropaštavanje krajolika, cesta i šumskih putova, neplaćene naknade za korištenje zemljišta i mijenjanje života lokalnog stanovništva štete su koje je nemoguće izračunati.

Birokracija za Kamenka i Kremenka

U Hrvatskoj ne postoji jedinstveni državni registar rudarsko-koncesionarskih tvrtki. Podaci državnih institucija o ukupnoj količini eksploatiranog kamena u Hrvatskoj od 1991. do danas su različiti, nepouzdani i nejedinstveni. Poseban je slučaj brdska Slavonija, za koju se tek može naslutiti koliko je tona kamena i prostornih metara drveta protuzakonito izvučeno sa Papuka, Krndije, Psunja na građevinarsko tržište…

Podaci o točnom broju izdanih rješenja za eksploatacijska polja i rudarske radove moraju biti pohranjeni u županijskim uredima državnih uprava. To ne znači i da zaista postoje. Praćenje otvaranja brojnih kamenoloma dodatno je otežan provedbom Zakona o sustavu državne uprave iz 2002.godine, kada je centralna državna administracija prenijela ovlasti na svoje područne, županijske urede državne uprave. Tako je ministarstvo gospodarstva «spustilo» odobravanje koncesija i izdavanje rješenja za rudarenje i kamenolome u nadležnost službenika područnih ureda državne uprave.

Još je veća zbrka nastala u predizborno vrijeme 2001.godine. Zbog lobiranja jačih političkih stranaka i osiguravanja «kompaktnog» biračkog tijela u područjima sa etnički miješanim stanovništvom, došlo je do izmjena administrativnih granica pojedinih županija. Posljedice tadašnje administrativne korekcije iskoristile su i mnoge građevinarske tvrtke, ali i uprave Hrvatskih šuma u Slavoniji. Primjer toga su 3 kamenoloma, koja se nalaze u Osječko-baranjskoj županiji, a rješenja za koncesije odobrile su Požeško-slavonska i Virovitička županija prije administrativne promjene županijskih granica.

Izgubljeni u šumi propisa i zakona

Vađenje ostalih ruda i kamena po ostvarenoj dobiti je na visini profita naftne industrije. PROMINS, gospodarsko interesno udruženje za proizvodnju, preradu i promet mineralnih sirovina u Hrvatskoj procijenilo je da Hrvatska ima ukupno 28 milijuna kubičnih metara rezerve tehničko-građevinskog kamena, a u zadnjih 5 godina potrošeno je 9 milijuna, dok trend potrošnje raste. Podaci PROMINS-a o potrošenom kamenu nisu ujednačeni sa podacima Državnog inspektorata niti HGK-e i Ministarstva gospodarstva.

Podaci Hrvatske gospodarske komore (HGK) pokazuju da se u Hrvatskoj eksploatacijom kamena bavi više od 400 poduzeća, dok podaci Ministarstva gospodarstva, kažu da je od 2000.godine odobreno 198 istražnih prostora (probnih iskopa i takozvanih «sondi») i 658 eksploatacijskih polja kamena-od mramora do šljunka i pijeska, a rudnika tehničko-građevinskog kamena ima oko 250. Isti izvori navode da je vađenje kamena i ostalih ruda na drugom mjestu među prvim industrijskim grupacijama u Hrvatskoj, prema ekonomskoj isplativosti i namjeni.

Zakonski dopuštena površina kamenoloma je od 5 do 50 hektara, a dopuštena količina izvađenog kamena od 20.000 do 160.000 m3 godišnje. Po podacima Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Ministarstva gospodarstva od 2000. godine do rujna 2005. godine u Hrvatskoj je 6.500 hektara kamenoloma, a po podacima HGK-e vrijednost iskopanih i prerađenih kamenih sirovina iznosi od 6,5 milijardi kuna godišnje. To je računica na osnovi zakonski reguliranih kamenoloma.

Prema Zakonu o rudarstvu ima oko 80 propisa o načinu eksploatiranja mineralnih sirovina. Propisi o rudarenju obuhvaćeni su sa 4 zakona, čija je provedba raspoređena u 4 ministarstva. Za kontrolu provedbe zakona nadležne su 3 vrste inspektora: za zaštitu prirode, za rudarstvo i za zaštitu okoliša. Obaveze eksploatatora je da plaćaju državi naknadu za iskorištavanje mineralnih sirovina samo 2,6%, a na područjima od posebne državne skrbi 1,3% na prijavljeni promet. Kamenolomi su proizvodni pogoni, u kojima se moraju primjenjivati zakonski propisi o zaštiti na radu, o držanju i rukovanju eksplozivom i još dosta toga što vađenje kamena čini skupim poslom.

Disharmonija u državnom inspektoratu

Moj sugovornik, inspektor za rudarstvo u Državnom inspektoratu, nije imao podatke i procjene broja nelegalnih kamenoloma u Hrvatskoj, nego samo informacije o broju provedenih nadzora i mjerama poduzetim protiv prekršitelja. Zaključno sa siječnjem 2006.godine bilo je 232 prekršajna postupka, 38 kaznenih prijava, i 87 rješenja o zabrani rada za pogone i postrojenja i «zapečačeno» 18 eksploatacijskih polja (većinom tehničko-građevinski kamen) u Hrvatskoj. Prema istom izvoru, do početka 2006.godine od državnog su odvjetništva zatražili pokretanje postupka oduzimanja «protupravno stečene imovinske koristi» u iznosu od 323 milijuna kuna ukupno za nelegalno izvađenih 11,8 milijuna kubnih metara mineralnih sirovina. To je utvrđeni iznos direktne državne štete prouzročene radom nelegalnih kamenoloma unazad 6 godina.

Premda sam naziv «državni inspektorat» ulijeva nadu u primjenu zakona, u praksi je to sasvim drugačije, jer se rudarski inspektori u područnim uredima prilagođavaju interesima lokalne vlasti. Tako je u veljači 2004.godine rudarska inspektorica iz ureda državnog inspektorata u Osijeku, uz «pozadinsku» pomoć bivšeg tajnika Državnog inpsektorata u uredu za rudarsku inspekciju, Pere Kovačevića (sadašnji saborski zastupnik Hrvatske stranke prava HSP ) iz Požege i sadašnjim gradonačelnikom Osijeka Antom Đapićem (predsjednikom iste HSP), otvorila ilegalni kamenolom na Papuku, bez znanja državnog rudarskog inspektora, koji ga je 5 mjeseci prije, zapečatio zbog nezakonitog rada. Premda su mještani iz sela podno kamenoloma na Papuku obavijestili Državni inspektorat o tom događaju, inspektorica nije nikada sankcionirana za taj svoj potez, pa još uvijek radi rudarski inspektorski posao u osječkom uredu.

Beskorisni prostorni planovi


Zakonska je obaveza svake županije da pri izradi svojih prostornih planova ucrta prirodna bogatstva, zaštićene prostore, industrijska postrojenja i prometnu komunikaciju, jer su točni prostorni planovi temelji za odobravanje lokacijskih, građevinskih dozvola i koncesijskih rješenja za rudarstvo. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPU) potvrđuje zakonitost prostornih planova kao trajnog dokumenta. Zadnje je usklađivanje prostornih planova bilo u vremenu od 2003.do kraja 2005.

Međutim, prostorni planovi koji su dostavljeni u MZOPU razlikuju se u pojedinim informacijama od onih koji su «ostali» u slavonskim županijskim zavodima za prostorno planiranje. Naknadnim su ucrtavanjem kamenoloma i šljunčara lokalne vlasti osigurale «zakonsku» podlogu za legaliziranje divljih kamenoloma i ispisivanje rješenja za rudarske koncesije u dogovoru sa zainteresiranim «poduzetnicima». Ovakvi su administrativni «poduhvati» omogućili rad ilegalnim kamenolomima u Požeškoj županiji, ali i kamenolomima koje koriste uprave šuma u osječko-baranjskoj županiji.

Šamar zakonodavstvu

Javno objavljivanje transkripta sa sjednice vlade u siječnju 2006.godine, izazvalo je političku aferu i dobro protreslo vladajuće krugove u Hrvatskoj. Na toj se sjednici raspravljalo o ogromnom dugovanju državi kojeg je zbog neplaćanja poreza i naknada za višegodišnju eksploataciju građevinsko-tehničkog kamena u kamenolomu Veličanka na Papuku, u parku prirode, u Požeško-slavonskoj županiji, stvorio Vlado Zec, bivši direktor tvrtke Kamen Ingrad.

Hrvatska je vlada na toj sjednici raspravljala o višemilijunskom dugovanju državi, nastalom Kamen-Ingradovim neplaćanjem poreznih i drugih državnih financijskih obaveza. Vlada RH pristala je na svojevrsnu nagodbu sa dužnikom Vladom Zecom, obrazlošivši taj čin : «imovinskoj stvari od osobitog značaja za Hrvatsku», «sprječavanje kupovanja i dovoza kamena iz Bosne za dovršavanje 30-tak kilometara dionice autoceste Županja-Bajakovo», strah od povećanja nezaposlenosti otpuštanjem radnika iz zatvorenih kamenoloma», «nabavka velike količine kamena» za gradnju autocesta na koje je Hrvatska pristala potpisujući ugovor za program Transeuropskog cestovnog koridora Baltik-Jadran (Koridor 5C).

Svim je članovima Vlade RH bilo kristalno jasno da kamenolomi Kamen-Ingrada rade protuzakonito. Ministrica zaštite okoliša, Marina Matulović Dropulić, dodatno je pokušala uvjeriti članove Vlade da je dug napravio «najveći bespravni i nezakoniti kamenolom u Hrvatskoj, da nema niti jedan potreban dokument za rad, a osim toga nalazi se u Parku prirode Papuk, te da je Hrvatska je krcata ilegalnim kamenolomima.

No, zaključkom o nagodbi sa zakonski nepostojećim kamenolom u Slavoniji, vlada je prekršila nekoliko zakonskih propisa, te ishitrenom odlukom nesvjesno legalizirala je nezakonitu eksploataciju prirodnog blaga na štetu lokalnog stanovništva i države.

Pogažen i ništavan Zakon o zaštiti prirodnog blaga

Na spomenutoj sjednici hrvatske vlade u siječnju, 2006. nije bilo riječi o trajnom oštećenju zaštićenog prirodnog blaga, nastalom ilegalnim kopanjem kamena, te višekratno prekršenom Zakonom o zaštiti prirode, te djelomično i Kaznenom zakonu. Naime u proljeće 2003.godine, Papučki forum- ad hoc grupa nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, planinara, brdskih biciklista i paraglidera iz Slavonije, uz podršku radnika Parka prirode Papuk obavijestila je nadležna ministarstva, tadašnjeg premijera vlade Ivicu Račana, predsjednika države Stjepana Mesića te Delegaciju Europske komisije o ekocidu na gori Papuk, u parku prirode.

Utvrdivši činjenično stanje, tadašnji ministar zaštite okoliša Ivo Banac (ubrzo nakon toga smijenjen), podupro je kampanju nevladinih organizacija za zatvaranje spomenutog kamenoloma Veličanka i kažnjavanje počinitelja ilegalne eksploatacije kamena, koji nesmetano rade bez uvjeta zaštite prirode i koncesijskih odgovornosti plaćanja naknade. Kampanja nije postigla cilj zatvaranja kamenoloma, ali je prešla okvire zaštite prirode, pokazala skrivene interese političkih čelnika i mnoge defekte hrvatskih zakona i pravosuđa. O toj trogodišnoj kampanji nevladinih organizacija objavljeno je mnogo je tekstova u gotovo svim domaćih i nekim stranim medijima.

Brdska Slavonija kao Pepeljuga

U Slavoniji je otvoreno 26 kamenoloma : u Osječko -baranjskoj županiji 5, u Virovitičko podravskoj 8, u Požeško-slavonskoj 13. Hrvatske šume koriste 10, a ostali su u eksploataciji Kamen Ingrada iz Velike, Scating.d.o.o iz-Gradac pokraj Našica i Radlovac d.o.o iz Orahovice. Službena površina za iskapanje kamena je 416 hektara. Svi se oni nalaze na Papuku i Krndiji.

U slavonskim brdima Papuk, Krndija i Psunj smještene su spomenute tri županije, a na približno 9.000 kvadratnih kilometara živi oko 515.000 ljudi u 736 naselja. Mješovitim je šumama pokriveno 80 % područja slavonskog gorja. Papuk je najstariji (od 421-650 milijuna godina) i najveći je rezervoar podzemnih voda u kontinentalnoj Hrvatskoj. Šume Papuka i Krndije bogate su visokom divljači, zaštićenim vrstama poput risa, dvadesetak vrsta šišmiša, a prije tri godine pri samom vrhu Papuka pronađeni su tragovi slični vučjima.

Zbog geoloških i prirodnih vrijednosti, Papuk je kandidat za status europskog geoparka. Osim zaštićenih kulturni i sakralnih spomenika, od kojih neki postoje još od 14. stoljeća, zaštićeno je i prirodno blago, pa je 33.500 hektara Papuka u proljeće 1999. godine proglašeno parkom prirode. Na najvišem vrhu Papuka, na blizu 900 metara visine, izgrađen je novi vojni objekt i baza za radarski sistem Pelegrin, FPS-117.

Domovinski rat u Hrvatskoj ostavio je u području Papuka i Krndije i Psunja materijalne, socijalno-demografske, etničke i ekološke posljedice velikih razmjera. Početkom Domovinskog rata 1991.godine, brdska Slavonija zahvaćena je krvoprolićem i međuetničkim sukobom u kojem su žrtve bili i Hrvati i Srbi.

U ljeto 1995.godine zbila se velika demografska i etnička promjena (iseljavanje srpskog stanovništva, doseljavanje izbjeglica iz Bosne i Kosova), a na štetu socijalne i gospodarske budućnosti stanovništva. Sela na Papuku, Krndiji i Psunju su devastirana i srušena između 1991. i 1995.godine. U lipnju, 2006.godine oko tisuću stanovnika u 12 sela još su uvijek živjeli bez struje, radi dugovanja HEP-u za potrošak struje, u periodu od 1991. do 1995.godine! Minska polja mjere se još uvijek u kvadratnim kilometrima.

Zakonom iz 1996. godine, Hrvatska je utvrdila područja posebne državne skrbi radi otklanjanja posljedica rata, bržeg povratka prognanika i izbjeglica, poticanja demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja ravnomjernog razvitka svih područja. Dio područja brdske Slavonije još uvijek područje posebne državne skrbi. Desetak godina državna administracija i pravosuđe ne reagiraju na vidljivo kršenje zakona, izvlačenje drveta i kamena, a umjesto ulaganja u obnovu i razvoj ovih sela, prešutno podržava građevinare i šumare da, baš iz tog ratom uništenog i još uvijek siromašnog kraja izvuku još ono što je preostalo-prirodna dobra.

Slobodni graditelji ujedinjeni na Koridoru

Koridor 5C je politički projekt za kojeg se hrvatska vlada uhvatila još prije otvaranja procesa priključenja EU. Koridor 5C, TEN (Transport European Net) mega-projekt je pan-europske autoceste koja će za koju godinu spojiti Baltik sa Jadranom, prolazeći kroz istočnu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Uključivanjem u TEN projekt Hrvatskoj se osigurava se brži i lakši pristup europskim fondovima i novcu. Gradnju 75 kilometara Koridora 5 C i dionice A5 su preuzele Hrvatske autoceste, uzevši 45 milijuna eura kredita od Europske banke za razvoj (EBRD), uz državno jamstvo.

Prepoznavši u gradnji Koridora i svoj interes, slavonski su političari proglasili buduću autocestu pokretačem prometno i gospodarski izolirane Slavonije. Sigurni u besplatne izvore kamene sirovine na Papuku, potakli su osnivanje Slavonskog konzorcija građevinarskih tvrtki, «radi zajedničkog sudjelovanja na izgradnji», kako je na svečanosti potpisivanja sporazuma u veljači 2006., u Osijeku rekao predsjednik hrvatskog sabora Vladimir Šeks.

Od 6 milijuna kubnih metara kamena potrebnih za gradnju cestovnih poveznica i budućeg Koridora 5 C u Slavoniji se može iskopati najmanje 1/3 potrebne količine. Kako već spomenuh, po postojećim podacima u tri slavonske županije ima 416 hektara kamenoloma, odnosno minimalno 3.000 a maksimalno 4.000 kubika kamena po hektaru. Zakonske propise provode dvije tvrtke na površini od oko 100 hektara. Ostatak pripada nezakonitim i ilegalnim kamenolomima.

Nepotizam i korupcija u tragovima

Vlado Zec, bivši direktor tvrtke Kamen Ingrad, ipak je nakon 9 mjeseci od privremenog opraštanja dugova državi,završio u zatvoru zbog gospodarskog kriminala. Požeška županija i selo Velika, kao i tvrka Kamen Ingrad bankrotirali su i nad njima je pokrenut. No ilegalni kamenolomi Kamen-Ingrada nisu zatvoreni, jer bi tada NEXE grupa-Našicecement ostala bez kvalitetne i vrlo jeftine sirovine neophodne za preradu i proizvodnju cementa. Tek je nakon stečaja, postalo javno poznato kuda ide papučki kamen i koji su njegovi najveći potrošači. Otkrili su to autoprijevoznici koje su po kamen slale građevinske tvrtke NEXE grupa-Našicecement, Osijek Koteks, , Cestar, Strabag i mnogi drugi.

NEXE grupu-Našicecement vodi Ivan Ergović, iz Feričanaca u općini Našice. Predsjednik države, Stjepan Mesić, bivši je predsjednik općine Orahovice, susjednog mjesta. Premda predsjednik Mesić već godinama žestoko opovrgava vezu sa Našicecementom i NEXE grupom, upravo je njihov direktor Ergović bivši kolega i sadašnja predsjednikova «prva pratilja» prilikom čestih Mesićevih posjeta našičkim i orahovačkim tvrtkama unutar NEXE grupe: Našicecement, Feravino, KIO keramika, i slično.

Ostali političari, građevinari i rukovodioci uključeni u izgradnju Koridora 5 C i A 5 također su iz Slavonije: predsjednik Sabora Vladimir Šeks je iz Osijeka. Darko Beuk, direktor Hrvatski šuma je iz Vinkovaca. Rukovoditelj uprave šuma Našice iz obiteljskih je krugova predsjednika Sabora Šeksa. Direktor Hrvatskih autocesta Mario Crnjak bivši je direktor Građevinskog instituta u Osijeku.

Osobe koje se često spominju uz divlje slavonske kamenolome, pogotovo Kamen Ingrada, članovi su Hrvatske stranke prava Pero Kovačević, saborski zastupnik i bivši tajnik državnog inspektorata, te Anto Đapić, «drveni advokat» bivšeg direktora Kameni Ingrada Vlade Zeca.

Ilegalni kamenolomi Kamen-Ingrada nisu zatvoreni, jer bi tada NEXE grupa-Našicecement ostala bez kvalitetne i vrlo jeftine sirovine neophodne za preradu i proizvodnju cementa

Osim gradnje Koridora, ovoj su građevinarsko-političkoj grupi zajednička i radna mjesta u državnom aparatu te odlično poznavanje bogatstva prirodnih resursa svoga zavičaja-brdske Slavonije.

Ne može se a priori tvrditi da postoji korupcija u načinu osiguravanja kamena za potrebe hrvatske dionice Koridora 5 C. No, činjenice o udruživanju u razne konzorcije radi uništavanja, prerađivanja i prodaje prirodnog rudnog bogatstva i državne imovine iz Slavonije, usput podržavajući «sivu» ilegalnu rabotu, zaista pokazuju tragove korupcije i nepotizma na svim razinama-od državnog vrha do autoprijevoznika.

«Ilegalci nam čine ogromnu štetu!»

Jedna od članica Slavonskog konzorcija je i Radlovac IGM sa svoja 3 kamenolomima. U Radlovcu radi stotinjak radnika. Najveći njihov kamenolom nalazi se na sjevernom ulazu u Park prirode Papuk, iznad grada Orahovice, U tom iskopu, veličine 25 hektara, prestaje eksploatacija kamena i uskoro će ovaj 50 godina stari kamenolom biti saniran. Druga dva radlovačka kamenoloma velika su oko 40 hektara. Uprava Radlovca IMG odlučila je ispoštovati zakone i biti prvi u Hrvatskoj koji će se upustiti u vrlo skup projekt saniranja bivšeg kamenoloma, pretvarajući ga u jezersku akumulaciju i rekreacijsku zonu.

U nizu od 26 do sada otvorenih kamenoloma na Papuku i Krndiji, kamenolomi Radlovca IGM rade zakonito, plaćajući ekološku rentu, poreze i druge obaveze. Udružili su se u Slavonski konzorcij za gradnju Koridora 5C i njegovih cestovnih priključaka. No, poslovanju tvrtke Radlovac zaprijetili su brojni ilegalni kamenolomi, te vrlo niska cijena kamena kojom su se na tržištu pojavili i Kamen Ingrad, uprave Hrvatskih šuma locirane na Papuku i Krndiji, trgovačka društva i prekupci građevnog i tehničkog kamena.

Prodajna cijena kamena iz Radlovca iznosi od 50 do 70 kuna po kubičnom metru, odnosno 75 do 135 kuna po toni. U tu cijenu nije uračunat PDV niti prijevoz. Prodaja se vrši vaganjem tereta na digitalnoj vagi na izlazu iz kamenoloma. Kad se uračunaju dodatni troškovi, kamion od dvadeset tona na tržištu prosječno košta oko 3000 kuna. Ilegalni kamenolomi namjerno rade «dumping» cijena, osiguravajući tako čistu zaradu izvan konkurencije. «Ne možemo im stati na kraj! Nama je svaki čas na vratima rudarska inspekcija, inspekcija rada, porezna… a šumarima i ilegalcima ne smiju ni prići!» požalio se jedan od poslovođa u pogonu radlovačkog kamenoloma Hercegovac.

Tvrtka pod stečajem Kamen Ingrad iz još uvijek nezakonitog kamenoloma Veličanka, prodaje tehničko-građevinski kamen od prosječno 17 kuna po toni. U prvih šest mjeseci, nakon «oproštenih grijeha» na siječanjskoj sjednici hrvatske vlade, iz Veličanke je izvezeno je i prodano 223.000 kubičnih metara (oko 300.000 tona) kamena.

Ne tiče nas se odakle dovoze kamen!

Autoprijevoznici su važna karika u lancu. Građevinarske firme i trgovci kamenom sirovinom, računajući na konačni dobitak, ne zabrinjavaju se nad problemima rada ilegalnih i legalnih kamenoloma. Naš izvor, koji je želio ostati anoniman zbog visoke funkcije u vodećoj tvrtki u Slavonskom građevinarskom konzorciju, kaže :» Građevinski poduzetnik Osijek-Koteks d.d. ima stalnu potrebu za proizvodima poduzetnika Kamen-Ingrada i ostalih ponuđača kamene mase.

Te proizvode prevozimo vlastitim vozilima, a u nedostatku koristimo usluge najpovoljnijih autoprijevoznika s kojima imamo zaključene ugovore o prijevozu. U način na koji oni dolaze do kamena mi ne ulazimo, jer im dostavljamo narudžbenicu za određenu vrstu i količinu , a oni nama račun.» No, u Osijek-Koteksu ne znaju da zbog svoje «autonomnosti», autoprijevoznici čine štete u naseljima kroz koja prolaze, tražeći najkraći put izlaza sa šumskih putova. Svjesni su ipak da sudjeluju u nezakonitim poslovima u kojima nema «čistih računa». Sa svojih tegljača skidaju tablice, otežavajući rad prometnoj policiji u kontroli «teretnih listova», preko kojih policija kontrolira sadržaj transporta. Najmanje vole fotoaparate i kamere.

Mirnodopsko uništavanje


Svjedočili smo sličnoj tužnoj priči i drugim papučkim selima Voćinu, Dobriću, Kometniku, Ćeralijama, a potvrdio je to i Slađan Palić, vlasnik voćinske gostionice, koji je s Kosova doselio prije 12 godina.«Nije dobro! Velika je nezaposlenost. U građevinskim radovima posao ne dobivaju domaći ljudi, nego vanjske firme, kao tvrtka «Leutar» iz Splita, koja dovodi svoje radnike. Ne daju nam prilike da radimo, nemamo ni autobusne linije, kao da smo odsječeni od svijeta!».

Naime, treba naglasiti nešto i izvan ove priče o uništavanju nacionalnog prirodnog bogatstva. Činjenica je da je brdska Slavonija bila poprište žestokog etničkog sukoba Srba i Hrvata, da na tom prostoru ima 30-tak kvadratnih kilometara minskih polja, desetak srušenih naselja koja neće biti obnovljena jer su bila «pobunjenička». Boraveći u tom području progonila me misao preko koliko pakračkih i voćinskih poljana prolazimo? Nije li zbog ratnih posljedica brdska Slavonija određena za dodatno mirnodopsko «čišćenje» preostaloga: bogate prirode, izuzetno vrijednog kamena, kvalitetnih šuma?

Napisala Ljiljanka MITOŠ-SVOBODA

1 komentara:

Blogger Pilland kaže...

Just to complete Your interesting report, give a look at my collection of views of political borders from all the world.
My address is http://www.pillandia.blogspot.com
Best wishes!

11. kolovoza 2009. u 06:25  

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

Veze na ovaj post:

Stvori vezu

<< Početna stranica